A sada natrag u stvarnost uz zvukove jedne od najbolesnijih pjesama 21. stoljeća.
SOUNDTRACK: British Sea Power --- No Lucifer
Nikako se oporavit. Imam osjećaj kao da danima nisam spavala, još me neka prehlada strefila... Još me i nekakva glad uhvatila, non stop sam gladna. Ništa od mojeg mišljenja da ću bit kilu-dve mršavija poslije puta, ovaj tjedan sam nadoknadila i previše. A jbg.
Čeka me još jedna super ocjena u školi nakon onog što mi se desilo pod testom iz fizike... Počela mi je ići krv iz nosa. Jeste, OPET! I ovaj put je poprilično išla budući da sam natopila jednu maramicu i još neke papire koje sam pobrala u WC-u. I onda mi cijeli dan nije bilo dobro i onda su se našle neke osobe prigovarat... A nitko ne bi upitao kako sam nakog toga sveg? Krasno, prekrasno. Nikad u životu mi ne ide krv iz nosa i sada mi se desi dvaput u 3 tjedna.
I idem si mjerit tlak kasnije i imam 112/67. I to je bilo nakon što sam popila kavu. Kava inače povisuje tlak i doktor mi je rekao da ju moram što češće pit. Nije da se bunim :)
Odnosi sa ljudima iz okoline nisu se promijenili naspram kakvi su bili prije 2 tjedna. I znam da moram pazit što pišem na blogu jer nikad ne znam tko sve čita... ali ne da mi se imat posla s njima.
Imala sam jedan super razgovor sa sestrom jučer. Nadam se da će se nešto uspijet sredit nakog toga.
Jel gledate Heroje? Ja sam odgledala prvu sezonu... Obožavam Nathana Petrellija, naprosto ga obožavam!!
Jedva čekam ljeto. Jedva čekam da završi škola, da se više ne brinem oko toga... jedva čekam da mogu sjest na balkon sa šalicom kave i dobrom knjigom, ispružit noge i mozak na pašu. Jedva čekam dan kada mi budilica neće okrutno prekidat moje okrutne snove koji izgledaju kao jedna od epizoda već spomenutih Heroja. Zbilja, otkad sam počela gledat Heroje, snovi su mi postali takva ludnica da bi ih producenti mogli slobodno iskoristit za neku od bolesnijih epizoda.
Fali mi OC. Još uvijek.
Fali mi mnogo stvari. Fale mi neki ljudi. Užasno mi fale. Ali ti ljudi danas imaju neke druge živote, neke druge ljude kao svoje bliske prijatelje, a oni neprekidni razgovori su se sveli tek na jednostavne pozdrave u prolazu, a i ti pozdravi se događaju tako rijetko...
Nekako mi se ne da imat posla s ljudima. Ne da mi se pričat s njima, jednostavno se niti ne trudim... Uvijek imam osjećaj da će sve što ja kažem krico protumačiti i da ću ja nastradat. Ma, sve je čudno.
A najbolesnija pjesma stoljeća?