Marketing
Postao sam morski pas
Prošle nedjelje krenu sam sa Jasnom u šetnju susjedstvom i upoznao novog prijatelja i susjeda, godinu i po starog mješanca zlatnog retrivera koji se zove Leon. Igrali smo se u njegovom prostranom vrtu. Trčali smo i naganjali se do iznemoglosti. I na kraju, Leon me navukao. Zatrčao se prema fontanici u vrtu, a ja za njim. On se zaustavio, a ja nisam uspio i upao sam ravno u fontanu.
Fondana je bila duboka dva-tri pedlja i nisam mogao izaći iz nje nego sam se naklatio šapama na rub čekajući da me netko izbavi iz nje. Voda mi je curila sa ušiju i nosa.....ma bio sam mokar ko miš iz mlijeka.
Jasna i Susjed popadali su od smijeha vidjevši me takvog mokrog i snuždenog. A Leon mi se sa strane cerio mašući repom.."tako ti i treba kad juriš ko tele ne gledajući kud juriš.....". E, da sad je kasno za upozorenja, no zapamtit ću to za drugi put....ako me , naravno....he,he...ne ponese žar igre pa se opet zaboravim.
uostalom, baš me briga....ja sam Labrador i imam fantastično krzno koje ne propušta vodu pa mogu skakati u vodu do mile volje a da mi koža ostane suha.
Imam i prste povezane plivaćom kožicom pa mogu i plivati, iako je u fontanici malo skučeno za takvo nešto.
Jasna me odvela kući i dobro istrljala suhim ručnikom smijući se cijelo vrijeme i govoreći mi kako sam postao pravi pravcati "morski pas".
Nije me uspjela slikati a možda i bolje da se ne sramotim....jer sam baš smiješno izgledao onako mokar naklaćen preko ruba fontane. Ostavit ću zato par drugih slika gdje se lijepo vidi kako sam porastao.
Post je objavljen 04.04.2008. u 20:30 sati.