Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bilonekad

Marketing

Čekam proljeće

Čekam proljeće. I baš kad pomislim da ga konačno mogu dotaknuti, pomirisati, osjetiti, vidjeti i čuti, nebo opet prekriju oblaci.
A proljeće je, kažu, vrijeme ljubavi.
A ja je baš ne vidim previše oko sebe, sve je nekako uobičajeno, monotono. Povremeno me ubija ta malaksalost i ravnodušnost prema svemu što me okružuje, ta nemoć.
Zašto se mnoge ljubavi gase? Rijetke ostaju do kraja žive i tople.

Opet se moram podsjetiti da je proljeće. Jer ne čujem oko sebe zvonke glasove i ne vidim razdragana lica.
U mojoj mladosti, ljubavi su bile drugačije. Momak i cura su hodali, sastajali se, odlazili na izlete, u kino, šetali, družili se s prijateljima……a poslije svatko svojoj kući. U tih par sati zajedničkog druženja oboje bi pokazivali svoja najbolja i najljepša lica, pa se zapravo nikad do kraja ne bi ni upoznali. Sve dok ne bi počeli živjeti zajedno, u braku. E tu su čekala kojekakva iznenađenja!
Danas je sve drugačije. Zaljubljeni od početka žive zajedno, prebrzo se upoznaju i uskoro nema više nikakve nepoznanice zajedničkog života. Sve prelazi u svakidašnju kolotečinu i monotoniju. Preskaču onu našu fazu…..upoznavanja, iščekivanja, maštanja, otkrivanja…..

Dakle, proljeće nema nikakve veze s ljubavlju. Nje ima ili nema! Jer zašto bi onda, baš u proljeće, mojoj prijateljici nakon dvadeset godina braka, postao upitan daljnji zajednički život. Nije u igri ni treća osoba, jednostavno nakon tko zna koliko plima i oseka, sve je manje volje s jedne i druge strane. Tužna sam zbog njih. Jer volim ih oboje. A opet, možda će i ovo biti još "samo" jedna oseka.



Nitko valjda do sada nije, a vjerojatno i neće, u potpunosti shvatiti tajnu ljubavi između muškarca i žene. A neću sigurno ni ja.


Post je objavljen 04.04.2008. u 10:47 sati.