Čekam proljeće. I baš kad pomislim da ga konačno mogu dotaknuti, pomirisati, osjetiti, vidjeti i čuti, nebo opet prekriju oblaci.
A proljeće je, kažu, vrijeme ljubavi.
A ja je baš ne vidim previše oko sebe, sve je nekako uobičajeno, monotono. Povremeno me ubija ta malaksalost i ravnodušnost prema svemu što me okružuje, ta nemoć.
Zašto se mnoge ljubavi gase? Rijetke ostaju do kraja žive i tople.
Opet se moram podsjetiti da je proljeće. Jer ne čujem oko sebe zvonke glasove i ne vidim razdragana lica.
U mojoj mladosti, ljubavi su bile drugačije. Momak i cura su hodali, sastajali se, odlazili na izlete, u kino, šetali, družili se s prijateljima……a poslije svatko svojoj kući. U tih par sati zajedničkog druženja oboje bi pokazivali svoja najbolja i najljepša lica, pa se zapravo nikad do kraja ne bi ni upoznali. Sve dok ne bi počeli živjeti zajedno, u braku. E tu su čekala kojekakva iznenađenja!
Danas je sve drugačije. Zaljubljeni od početka žive zajedno, prebrzo se upoznaju i uskoro nema više nikakve nepoznanice zajedničkog života. Sve prelazi u svakidašnju kolotečinu i monotoniju. Preskaču onu našu fazu…..upoznavanja, iščekivanja, maštanja, otkrivanja…..
Dakle, proljeće nema nikakve veze s ljubavlju. Nje ima ili nema! Jer zašto bi onda, baš u proljeće, mojoj prijateljici nakon dvadeset godina braka, postao upitan daljnji zajednički život. Nije u igri ni treća osoba, jednostavno nakon tko zna koliko plima i oseka, sve je manje volje s jedne i druge strane. Tužna sam zbog njih. Jer volim ih oboje. A opet, možda će i ovo biti još "samo" jedna oseka.
Nitko valjda do sada nije, a vjerojatno i neće, u potpunosti shvatiti tajnu ljubavi između muškarca i žene. A neću sigurno ni ja.
Ovaj blog je posvećen trenucima raznim...kada ste daleko od svih, sami sa sobom...kad vam je glava puna koječega i treba je isprazniti...zato javite se jer svaka pomoć će dobro doći......
I onda je Bog stvorio ženu. Stvorenje ispalo zlobno, ali simpatično.
"Volim te ne zbog toga što si ti, već zbog toga što sam ja kad sam pored tebe."
Gabriel Garciá Márquez
"Najgori način da ti netko nedostaje je da sjediš pored njega i znaš da ga nikada nećeš imati."
Gabriel Garciá Márquez
"Dan kad si se rodila, padala je kisa. Nije to bila kisa, nego nebo je plakalo sto je andjela izgubilo."
nepoznati autor
"Čudno je to kako je malo potrebno da budemo sretni, i još je čudnije kako nam baš to malo nedostaje. "
Ivo Andrić
Katkada je bolje truditi se biti sretan u nesreći prihvativši je, nego boreći se ili pokušavajući je nadvladati.
"Drži sreću kao pticu: što nježnije i lakše! Bude li se osjećala slobodnom, ostat će ti rado u ruci."
Fridrich Hebbel
"Ono što nas najneposrednije usrećuje jest vedrina uma. Ova je dobra osobina sama sebi nagrada. Stoga bi razvijanje vedrine u sebi, valjalo staviti ispred svih drugih težnji."
Artur Schopenhauer
"Ljubav je nalik na vodu. Ako je nešto ne uzburka, ona truli kao bara."
Arturo Graf