Marketing
Mjesec dana na selu, na Turgenjevljev način
Kada prođe neko vrijeme a da predstava ne igra, uvijek je zanimljivo vidjeti odaziv publike. Ovoga puta, dvorana je bila prepuna. Možda upravo zato što se radi o predstavi "Mjesec dana na selu" Ivana Sergejeviča Turgenjeva, poznatog ruskog pisca. Iako je ovo veoma rijetka predstava koju Gavella daje u svom programu, svakako nije najmanje posjećena, i zasigurno će se još izvoditi. Romani, pjesme, drame - sve što je prizašlo iz pera Turgenjeva, do danas je ostalo prepoznatljivo po svom vrhunskom i jedinstvenom izrazu. Redatelj, Paolo Magelli, zajedno sa svojom suradnicom Alenom Slunečkovom i dramaturginjom Željkom Udovičić, osmislio je ovu predstavu s dozom sjete, nostalgičnog ponašanja i ljudske sudbine. Za izrazito bogatu scenografiju pobrinuo se Miljenko Sekulić, a posebna je u tomu što ova predstava nema klasične "kazališne daske" već je pod ispunjen zemljom (ili pak kakvom veoma uvjerljivom zamjenom). Kostimografi, Leo Kulaš i Snježana Abramović, pobrinuli su se da likovi vjerno prenesu rusku odjeću seoskog realizma.
Turgenjev je ovim svojim djelom htio prikazati klasičnu sliku "ruskog ladanja" svoga doba. Natalija Petrovna (Anja Šovagović-Despot) žena je koja toj slici uopće ne pripada, ona je profinjena i naizgled veoma jake osobnosti. Ali čim se zaljubi u novopridošlog učitelja Alekseja Nikolajiča (Goran Navojec), osobnost postaje pokolebana. Da stvar bude još zamršenija, u Alekseja postane zaljubljena i Natalijina kći Vjeročka (Ivana Bolanča, Nataša Janjić). Kako je i sâm Turgenjev ovu predstavu nazvao "komedijom", gledatelj već u samom prvom činu može naslutiti kako je cilj stvoriti ljubavne sklonosti među likovima, a koje bi bile toliko zamršene da je u početku dosta teško pratiti, a da bismo do kraja predstave sve likove i sve situacije zavoljeli. Vjerojatno najzanimljivija je ljubavna priča Lizavete Bogdanovne (Ksenija Pajić) i Ignatija Iljiča Špigeljskog (Goran Grgić), jer se svodi na Lizavetinu zaluđenost i Ignatijevu ravnodušnost, što rezultira stanovitom dozom humora u dijelu kada njih dvoje plešu. Mihajl Aleksandrič (Boris Svrtan) je, pak, još jedan lik u cijeloj mreži ljubavi, koji je zaljubljen u Nataliju, dok njen suprug Arkadij (Pjer Meničanin) kao da ne vidi što se oko njega događa. Kolja (Bruno Dobrota) je svojevrsni lajtmotiv, koji sprječava prebrz razboj situacije, dok je Schaff (Dražen Kühn) lik koji će publiku nasmijati do suza. U ostalim ulogama našli su se i Ingeborg Appelt, Sreten Mokrović, Filip Šovagović (kojemu je ponekad zamjena Ranko Zidarić) te Barbara Nola (koju ponekad mijenja Mirjana Majurec).
Egzistencijalistički motivi i višeslojno oblikovani likovi samo su neke od važnijih karakteristika ove, iako nastale prije više od stotinu godina, još uvijek moderne predstave. 1998. godine, kad je predstava krenula, dobila je Nagradu hrvatskog glumišta te "Zlatni smijeh" na 22. danima satire, dok je Goran Grgić dobio MESS.
Iako smo zaključili kako nedostaje glazbe, svakako preporučujemo svakomu tko odluči ovu predstavu pogledati da to i učini na nekoj od sljedećih izvedbi (ma kako rijetke one bile).
Post je objavljen 02.04.2008. u 05:20 sati.