Pregled posta

Riba čudovište ili Kako je dr. Ante uništio mit koji to još nije postao

Ribetina




Tko kaže da u Savi ne žive čudnovata, što više, čudovišna stvorenja. Ribočuvari su uoči Uskrsa bili zgranuti, kao gromom pogođeni, kada su u jednom od tajnih pohoda zaskočili ribokradicu koji je, vidjevši ih, dao petama vjetar ostavivši bogatu lovinu od nekih 4 do 5 kg kvalitetne savske ribe koja na tržištu može dostići cijenu od čak stotinjak kuna.
Zadovoljni što je lovina ostala, lovočuvari nisu progonili ribokradicu već su ribu iz mreže počeli bacati u Savu. No, odjednom se pred njima ukazalo čudovište od 47 cm duljine i 1,5 kg težine. Tako je čudovišno izgledalo da su nekima od njih zatresle gaće ispod visokih gumenih čizama. Odmah su se bacili na nesretno čudovište i nakon podulje borbe uspjeli ga svladati i staviti pod kontrolu. Odmah su počeli vijećati kako bi odgonetnuli o kakvoj se ribetini radi. Imala je velika usta, buljaste oči, peraje, krljušti ali i bodlje. Po pravila službe ribetina je fotkana, a fotografije su poslane nekim medijima koji to odmah honoriraju, a neke su završile i u Institutu. Nitko nije znao odgovora. Vijećali su mudri starci koji 50 i više godina pecaju po Savi, barama i kišnim lokvama, ali odgovora nitko nije znao. Netko je mislio da je riba dopliva od Krškog gdje je, uslijed nuklearnog zračenja i otpada mutirala i da je to očigledna slovenska podvala. Drugi su se kleli da je to sigurno mješanac šarana i bodljikave žice. No, nitko se nije sjetio da pozove mog prijatelja Franca iz Sesveta, blogera, poznatog lovca na sisate ribe, koji bi sigurno znao odgovor na pitanje koje je uzbudilo brodsku ribičku javnost.
Nakon dvije neprospavane noći, u Brod je Grubišnog Polja stigao moj prijatelj (inače Podvinjac-zar je to potrebno naglašavati?), prof. dr.sci. Ante Delić, autor više znanstvenih djela o prirodi. Ante, nekadašnja spojka (ili vezni igrač, kao mali Modrić u Dinamu) podvinjskog NK Borca, znanstvenik koji već 30-ak godina plovi znanstvenim vodama, odmah je, ne trepnuvši odgovorio kako je riječ je o autohtonoj vrsti iz roda podusta (Chondrostoma nasus) porodica šaranki, koja je inače autohtona riba u rijeci Savi.
Razočarenje je bilo golemo. Gledali smo s nevjericom u Antu.
-Što se čudiš. Nismo li Glogovicom hodali i korpama ispod podvodnih panjeva lovili ribu – kaže Ante, rukom zatvarajući moja od silna razočarenja otvorena usta.
- Da, pored ribe u korpu smo znali utjerati i pokoju zmiju – odgovorio sam nakon nekoliko trenutaka kada sam se uspio sabrati.
- I bježati k'o da nas vragovi tjeraju – dobaci Ante.
Ostali nas nisu slušali, već su razgledavali smrznutu ribu i njene bodlje. Neki su pokunjeno šutjeli, neki s nevjericom vrtjeli glavom ne vjerujući prof. dr. sci. Anti.
- Ali ove bodlje, to još u riba u svojih 50 godina ribičije nisam vidio – nije se predavao ribič Mijo.
- Riječ je o autohtonoj vrsti iz roda podusta (Chondrostoma nasus) porodica šaranki, koja je inače autohtona riba u rijeci Savi. Bodlje po ribi su tzv. Biserasti organi koji izrastaju u vrijeme mrijesta kao posljedica djelovanja spolnih hormona u nekih mužjaka šaranki kao što su šaran, mrena, deverika Biserasti organi (bodlje) nastaju na glavi i bočnim dijelovima tijela i proizvod su orožalog epitela, odnosno površinskog dijela kože ribe. Iako su, "bodlje" karakteristika mužjaka, moguće je da se pojave i kod ženki. Njihova veličina, oblik i boja karakteristične su i razlikuju se od vrste riba. No, najčešće su žućkaste i bijele bodlje, kao što je bio slučaj i kod ribe uhvaćene u rijeci Savi. – strpljivo je educirao ribiče Ante Delić.
- I nije čudovište? – Antiša će.
- Nije.
- E, jebiga, propade nam senzacija. A baš smo mogli imati turističku atrakciju – razočarano će Antiša.
- Nešto kao Nesi?
-E, baš tako- doda netko dok smo Ante i ja odlazili na piće kako bi se prisjetili momačkih dana, kupanja na Glogovici, Burumu kod Žanića mlina, sunčanja na autoputu i zapisivanja registracijskih pločica vozila ( nešto kao H-8) jer je tada svakih pola sata autocestom Bratstvo-jedinstvo prolazilo po jedno vozilo. Naravno, pričali smo i našem Borcu kojem ime prvo promijeniše u Hrvatski Borac, pa kada sam upitao neće li to biti nezgodno kada u novinama osvane naslov: Hrvatski Borac potučen do nogu, Debakl Hrvatskog Borca… ipak promijeniše naziv u NK Podvinje. Ribu više nismo spominjali.





Post je objavljen 25.03.2008. u 10:49 sati.