
Ja san Prva i još uvik jedina.
Ukrala san Kati blog da van se javin.
Pritajila san se do sad jer čekan seku, tila san van se javit s njon al linčina kasni.
Ona će bit Druga.
Sad svi govoru o Sridnjem pa me eto, nek se zna da san Prva.
Ovo je slika kad san bila mala, sad san velika, bija mi je nekidan rođendan, iman 3 godine, živin u Zagreb i sve znan. Tata mi je Stariji, ista san on, niko me ne bi ukra, on je ista Kata pa se Kata pravi važna da san na nju.

Nisan imala ni 4 miseca kad me Kata obukla u jednodjelni kupači, ka za plivačicu, i plivala s menon da dokaže kako san na nju, ona voli plivat. Volin i ja, a volila san i kad me držala u krilu. Sad najviše volin kad se nas dvi zezamo i smijemo.

Vidiš kolika san, znan sama isti. Usput gledan crtiće.

Iden malo prošetat oko kuće.
Tata me diga na stolicu da provan pončo šta ga je isplela nona. Ništa ne razumin, on kaže da je to njegova nona, a da je Kata moja, al nije, Kata je Kata, a nona je mama, al nisan ubrala čija.

Odvela san Mlađu u svoju sobu da joj pročitan i objasnin šta ne zna. Otkad san se rodila uvik spavan sama u moju sobu, zatvorenih vrata i bez svitla, tako mi je najlipše, iman svoj mir. I volin se tu igrat. Svaki čas će mi utrpat seku pa ću ju naučit da bude dobra ka ja.
Bog, javit ću se kad Druga dođe.
Post je objavljen 25.03.2008. u 19:38 sati.