plava brazda
utorak, 25.03.2008.
DA SE JAVIN
Ja san Prva i još uvik jedina.
Ukrala san Kati blog da van se javin.
Pritajila san se do sad jer čekan seku, tila san van se javit s njon al linčina kasni.
Ona će bit Druga.
Sad svi govoru o Sridnjem pa me eto, nek se zna da san Prva.
Ovo je slika kad san bila mala, sad san velika, bija mi je nekidan rođendan, iman 3 godine, živin u Zagreb i sve znan. Tata mi je Stariji, ista san on, niko me ne bi ukra, on je ista Kata pa se Kata pravi važna da san na nju.
Nisan imala ni 4 miseca kad me Kata obukla u jednodjelni kupači, ka za plivačicu, i plivala s menon da dokaže kako san na nju, ona voli plivat. Volin i ja, a volila san i kad me držala u krilu. Sad najviše volin kad se nas dvi zezamo i smijemo.
Vidiš kolika san, znan sama isti. Usput gledan crtiće.
Iden malo prošetat oko kuće.
Tata me diga na stolicu da provan pončo šta ga je isplela nona. Ništa ne razumin, on kaže da je to njegova nona, a da je Kata moja, al nije, Kata je Kata, a nona je mama, al nisan ubrala čija.
Odvela san Mlađu u svoju sobu da joj pročitan i objasnin šta ne zna. Otkad san se rodila uvik spavan sama u moju sobu, zatvorenih vrata i bez svitla, tako mi je najlipše, iman svoj mir. I volin se tu igrat. Svaki čas će mi utrpat seku pa ću ju naučit da bude dobra ka ja.
Bog, javit ću se kad Druga dođe.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig