Marketing
Priča o punk glazbi
Ovaj post je nastao kao plod dugogodišnjeg slušanja punk glazbe, ne odijevam se kao panker, nisam punker, ne slušam u tolikoj mjeri punk ali sam ljubitelj dobre glazbe i benda The Clash, koji je izvan okvira žanra utjecao nja sve...ali u svojm razmišljanjima iman dosta stavova koji imaju korijene iz punka. Mislim da je ta glazba promijenila svijet i utjecala na politiku tog vremena, mnogi sada utjecajni ljudi su kulturno se bogatili na nasljeđu punka. To je za mene više od glazbe, znam da mnogi to neće shvatiti, jer je punk naoko divljačka glazba, ali to je glazba puna istinskih osijećaja i iznošenja nekih novih pogleda na svijet. Pošto prvenstveno slušam stari rock, punk mi služi kao ispusni ventil gdje se mogu ispucati i osloboditi neku energiju i posjetiti se na jedno meni drago vrijeme.
A sad nešto o punku i meni najdražim punk bendovima i izvođaćima
U drugoj polovici sedamdesetih godina prošlog stoljeća Britanija se našla u velikoj gospodarskoj krizi. Posljedica toga je bio sve veći jaz među klasama što je kod mnogih mladih ljudi ostavljalo dojam besperspektivnosti. Popularna muzika je bila pompozna. U svom zenitu je bio virtuozni simfo rock koji je tekstovima bježao od surove realnosti, pa su se tako mlađe generacije sve teže identificirale sa simfo bendovima. Kao rezultat pobune nastao je punk koji je tekstovima konačno dodirnuo stvarni svijet, a muzičkom jednostavnoišću je omogućio bilo kome da sastavi svoj bend. Scena se razvila u dučanu robe imena «Sex» Malcolma McLarena i modne kreatorice Vivian Westwood, gdje su se okupljali članovi Pistolsa i Clasha te u klubovima The Roxy i 100 club.
Sex Pistols
Jesu li Sex Pistols samo kopija New York Dollsa, odnosno konačni rezultat onoga što je McLaren od Dollsa htio učiniti?
Vjerojatno bi bilo tako da nije bilo Johnny Rottena.
Iako bi on za veličanje njegove persone rekao «Nevermind the bollocks», osoba koja je napisala stih «I am an antichrist, I am an anarchyst» zaslužuje određenu hvalu, koliko gode se Glenn Matlock, autor većine muzike i prvi basista Psitolsa, protivio navedenom stihu.
Legenda kaže da je Rotten uletio u bend kada ga je McLaren vidio kako se šeće u majici Pink Floyda iznad čega je rukom bilo dopisano «I hate».
Takav antivirtuozni muzički stav definirao je punk kroz muziciranje Sex Pistolsa. Drugim riječima, povratak rock muzike njezinoj energiji kroz jednostavnost.
Osim toga, Rotten nije pisao tekstove o ljubavi poput New York dollsa, već je svom silinom tekstovima napadao tadašnje britansko društvo i do tada nedodirljivu kraljevsku obitelj. Tako su pistolsi na obljetnicu kraljičine krunidbe zaplovili Thamesom i sa svog brodića puštali njihov singl «God save the Queen».
Pistolsi su dodatno šokirali britansku javnost nastupom na Bill Grundy showu, kamo su propisno ispičkarali voditelja. Zato im je niz nastupa bio otkazan, ali legenda o punkerskom buntu i antikonformizmu je stvorena.
Dovlačenjem Sid Viciousa u bend na bas gitaru, umjesto autora muzike Glen Matlocka, stvorena je još jedna legenda. Viciousa je bas gitari neuspješno pokušao naučiti Lemmy iz Motorheada. Neuspješno, jer naprosto Sid, prema Lemmyevim riječima, nije imao talenta. Ali imao je karizmu, no zato je većinu bass dionica na albumu «Never Mind the bollocks, here's the Sex Pistols» koji izlazi 28. listopada 1977. godine,odsvirao gitarista Steve Jones. Osim njega dio dionica je odsvirao i bivši basista Glenn Matlock.
Početkom 1978. godine Pistolsi odlaze na turneju po jugu SAD-a, gjde su šokirali tamošnju konzervativnu publiku.
Zadnji koncert su održali u San Franciscu, a koncert je Rotten zaključio riječima «Imate li osjećaj da su vas prevarili». Tri dana kasnije, 17. siječnja 1978. godine, Rotten napušta bend.
Oststak benda putuje u južnu ameriku u psjet odbjeglom britanskom kriminalcu Ronnie Biggsu i snimaju film i album «The great Rock and roll swindle».
Sid Vicious nakon utamničenja zbog optužbe za ubojstvo svoje djevojke Nancy umire od overdosea 2. veljače 1979. godine.
Pistolsi se raspadaju, a ponovno će se okupiti 1996. godine kada započinju sa turnejom.
The Clash
Sa djelovanjem počinju 1976. godine. Bend formiraju Joe Strumer, Mick Jones i Paul Simonon. Ime bendu je dao simonon jer se riječ Clash stalno ponavljala u novinama koje je čitao.
Uz Pistolse i Siouxie and the Banshees bili su sudionici koncerta 100 Club Punk festival nakon kojega je definiran punk kao muzički pravac.
Prvi nastup su imali 4. srpnja 1976. kao predgrupa Sex Pistolsima, a iduće godine izdaju prvi album The Clash. Na njemu su započeli sa mješanjem punk i regge elemenata. Njihovi tekstovi su bili obilježeni ljevičarskom socijalnom tematikom i poput večine punk bendova prezirali su simfo i hard rock zbog njihovog bijega od stvarnosti.
Idući album «Give em enough rope» snimaju 1978. godine, a 1979. izdaju dupli album London's calling. Na njemu dodatno pojačavaju regge elemente što se vidi u pjesmi Guns of Brixton i početnoj London calling. Tim albumom su iskoračili izvan stereotipa punk muzike, a vrhunac ta ideja doživljava na trostrukom albumu Sandinista koji izlazi 1980. godine. Razlog tolikoj opsežnosti albuma bila je namjera sastava da sveki mjesec izdaju po jedan singl.
Ime albuma ukazuje i na komunističko političko opredjeljenje benda. Naime sandinisti su bili nikaragvanska lijeva politička stranka koja je 1979. godine povela marksističku revoluciju.
Na sljedećem albumu Combat rock nalazi se pjesma Should I stay or Should I go koja je vjerojatno jedna od najsviranijih pjesama benda.
Mick Jones napušta bend, a posljednji album Cut the crap izlazi 1985. godine nakon problematičnog procesa snimanja.
Bend se raspada 1986. godine.
The Damned
Damnedi nastaju 1976. godine u Londonu i uz niz raspada i ponovnih okupljanja djeluju do današnjeg dana. Karijeru su počeli kao punk bend sa snažnim utjecajem garage rocka, no s vremenom sve više postaju gothic rock bend pod utjecajem pjevača Dave Vaniana koji je već na početku karijere gajio imidž grofa Dracule.
The Damned su za povijest punka važni po tome što su upravo oni izdali prvu britansku punk ploču. Radi se o singlici «New Rose» koja je izašla 22. listopada 1976. godine pod etiketom Stiff Recordsa.
Oni su također izdali i prvi britanski punk album «Damned Damned Damned» 18. veljače 1977. godine.
Navedene uspjehe Johhny Rotten je popratio komentarom da su The Damned bili toliko ljubomorni na Pistolse, stoga su požurili sa idanjem ploče. Naime The Damned su svoj prvi nastup imali upravo kao predgupa Sex Pistolsima.
Idući album Music for pleasure producirao je Nick Mason iz Pink Floyda. Ime i izbor producenta ukazuje da se grupa nije željela zadovoljiti djelovanjem isključivo unutar punk okvira, no album je doživio negativne kritike i lošu prodaju pa Stiff records prekida suradnju s njima.
Krajem sedamdesetih bendu se na kratko priključio i Lemmy iz Motorheada i sudjelovao je na nekim live nastupima i snimanju demo snimki.
To rezultira novim albumom Machine gun etiquete koji je zvukom bliži garage rocku, no ipak na albumu nije svirao Lemmy.
No sa sljedećom pločom «Black album» sastav kreće sve više u smjeru Gothic rocka.
Osamdesetih snimaju još tri albuma Strawberies, Phantasmogoria i Anything. Devedesetih snimaju album «Not of this Earth», a 2001. godine snimaju album «Grave Disorder».
Buzzcocks
Formirali su se u Manchesteru 1975. godine pod utjecajem Brian Ena i The Stoogesa. No, nakon što su pročitali intervju s Pistolsima u časopisu NME (New Musical Expres) osnivači Pete Shelley i Howard Devoto putuju u London kako bi Pistolse vidjeli uživo. Nakon toga oni organiziraju Pistolsima koncert u Machesteru. Zatim pronalaze basistu i prvi nastup imaju kao predgrupa Sex Pistolsima u srpnju 1976. godine, te sudjeluju na 100 Club punk festivalu.
Osnivaju svoju nezavisnu diskografsku kuću New Hormones i izdaju EP Spiral Scratch.
Nakon toga Devoto napušta bend i formira još jedan sastav koji će biti značajan za britansku punk scenu, Magazine, koji će imati hit «Shot by Both Sides».
Karakteristično za Buzzcockse jest da su imali više pop elemenata od ostalih britanskih punk bendova i tekstovi su im često bili seksualno provokativni poput njihovog prvog singla za major label United Artist pod imenom «Orgasm Addict». Navedeni singl je BBC odbijao svirati, iako se dobro prodavao. No idući singl «What do I get» im je bio najkomercijalniji i dan danas je često sviran po raznim birtijama i radio postajama.
Prvi album Another Music in a Different Kitchen izdaju 1978. godine, slijede Love Bites 78. i A Different Kind of Tension 1979. godine.
Za vrijeme snimanja demo snimki za idući album grupa se raspada, a od 1989. godine bend se nekoliko puta ponovno sastavljao, objavljuju albume i odlaze na turneju s Nirvanom i Pearl Jamom.
The Ramones
Ramonesi su svakako bili čudaci. Pjevač Joey Ramone je patio od opsesivno kompulzivnog poremečaja, gitarista Johnny Ramone je bio desničar sklon nasilju, dok je basista Dee Dee Ramone navodno neko vrijeme traćio prostitituirajući se.
Unatoč svim tim razlikama i karakternim osobinama prema kojim bi ih svaki moderni psiholog uspjeha otpisao, Ramones su postali jedan od najutjecajnijih sastava uopće.
Njihova svirka, ubrzani rock pop do maksimuma, je bila ogoljena gotovo do samog minimuma.
Bez solaža na gitarama ili bubnjevima, odnosno kako je Tommy Ramone ustvrdio: «Eliminirati nepotrebno i usredotočiti se na suštinu», Ramones su stvorili onaj zvuk i način svirke kojeg većina punk bendova danas kopira i pokazali su da za stvaranje dobre muzike osoba ne mora biti virtuoz.
Ramonesi su započeli su svoju karijeru svirajući po New Yorškim klubovima CBGB i Max Kansas cityu. Često se spominje anegdota kada je tada poznati punker transseksualac Wayne County prvi put vidjevši ih na djelu rekao kako zvuče kao New York Dollsi na spidu. Ipak vremenom odbacuju glam imidž i oblače se u crne kožne jakne koje će postati, uz Dee deejevo one, two, tree, njihov glavni zaštitni znak.
Prvi album izdaju 1976. godine, a do 1996. ukupno su izdali 21 album.
Već prva dva albuma, Ramones i Leave Home sadrže većinu njihovih antologijskih pjesama poput Beat on the Brat, Blitzkrieg Bop, Comando i Glad to See you go.
Bilo bi sad besmisleno nabrajati sve albume, stoga vrijedi još izdvojiti album End of the Century. Njega je producirao Phil Spector, osoba koja je radila s Beatlesima i koji je uperio pištolj u Dee Dee Ramonea kada oni nisu želili slušati opsesivne Spektorove zapovijedi o načinu snimanja. Nakon toga Dee Dee napušta snimanje i prema svom priznanju nije znao kako je uopće dovršen album
Dee Dee je posljednji put svirao s Ramonesima na albumu Brain Drain kojeg je obilježila pjesma Pet Semetery napisana za film istog imena rađenog prema knjizi Stevena Kinga, a posljednji album Adios Amigos snimaju 1996. godine.
The Heartbreakers
Za njih možemo reći da su prava supergrupa New Yorškog punka jer je sastavljena od dvojca iz New York Dollsa, Johnny Thundersa i Jerry Nolana, te Richard Hella iz Televisiona. No samo godinu dana nakon nastanka grupe, točnije 1976. godine iz nje odlazi Richard Hell.
Te godine odlaze u London te sa Sex Pistolsima, The Clashom, The Damnedima i Buzzcocksima promoviraju tzv. Anarchy turneju.
Nakon toga snimaju album LAMF koji izlazi 3. listopada 1977. godine. Iako su kritičari pohvalili pjesme i muziku, mana albuma je bio loš miks.
Imidž benda se najbolje može isčitati u pjesmi Chinesee rock, koju supotpisuju Dee Dee Ramone i Richard Hell, a svoju gubitničku stvarnost najbolje su prikazali u pjesmi Born to Lose.
Nakon povratka u New Yorku u snimaju «Live at Max's Kansas City» na kojem se nalazi pjesma London Boys kojom ismijavaju Sex Pistolse i osvećuju im se za njihovu pjesmu New York, kojom su Pistolsi, jeli....sprdali njih.
Bend se povremeno okupljao sve do smrti Johnny Thundersa 1991. godine.
Blondie
I Priča o Blondie započinje s New York Dollsima. Naime, Chris Stein se 1970. godine seli u New York s ciljem da se priključi bendu koji liči na New York Dollse. U bendu The Stilettos upoznaje bivšu Playboyevu zečicu Deorah Harry s kojom započinje ljubavnu vezu.
Stein i Harry formiraju svoj bend, a 1975. godine sastav su nazvali Blondie zbog povika koje bi kamijondžije dobacivali Deborhi.
Blondie redovito nastupaju u CBGB-u i 1976. godine izdaju svoj prvi album.
Drugi, Plastic letters izlazi iduće godine, a njihov najznačajniji album Parralel lines izlazi 1978. godine.
Singl s albuma «Heart of glass» je karakterističan po tome što se po prvi put disco pomješao s punkom. Razlozi za to su njihova inspiracija Kraftverkom, ali i ritmom iz disco pjesme Bee Gee'sa Staying alive. Drugi singl je bila više rock pjesma One way or another.
do 1982., kada se razilaze, izdaju još tri albuma, no Parralel lines ostaje onaj koji je obilježio bend zbog kombinacije punka, novog vala, disca i reaggea.
Ponovno se okupljaju 1997. godine, a album izdaju 1999. godine, u međuvremenu Harry je snimila nekoliko solo ploča i glumila u nekoliko filmova poput Videodroma Davida Cronenberga.
Talking Heads
Talking Heads se okupljaju 1974. godine u Školi dizajna Rhode Island. Odlaze u New York i u CBGB-ju sviraju kao predgrupa Ramonesima. Ubrzo skupljaju sljedbu i 1977. godine izdaju album. Poput grupe Blondie svoj početni punk zvuk obogaćuju s različitim utjecajima od funka, art rocka do world musica.
Na prvom albumu Talking Heads: 77 se nalazi pjesma Psycho killer kojom je David Byrne pokušao dočarati misli serijskog ubojice. Tu pjesmu je do sada obradilo mnoštvo bendova, što ukazuje na utjecaj koji je sastav imao.
Iduće godine započinju suradnju s Brian Enom. Suradnja je potrajala do 1982. godine i rezultirala albumima More songs about bilding and food, Fear of the music, Remain in light kojim počinju koristiti elemente worl musica pod utjecajem Fele Kutia.
Do raspada benda 1991. godine izdali su još četiri albuma.
Patty Smith
Patty Smith spojila je beatničku poeziju s rockom i upoznala tadašnju američku mladež s francuskom simbolističkom poezijom.
Rođena u Chicagu u siromašnoj obitelj, pa je kao mlada radila u tvornici. U New York stiže 1967. godine i postaje čest gost u klubovima Max's Kansas city i CBGB. Tamo počinje nastupati s Wayne Countyem i Allen Lanierom iz grupe Blue Oyster Cult.
Radila je i kao rock novinarka za magazin Creem.
Prvi singl «Hey Joe/Piss factory» snima 1974. godine, a iduće godine izlazi joj prvi album Horses.
Na njemu se nalazi obrada pjesme Van Morrisona «Gloria» koju otvaraju njezini stihovi «Jesus died for somebodies sins but not mine» koji su jedne od najpoznatijih u rocku. Idući album Radio Ethopia je još siroviji što odražava sve veću popularnost punk muzike. Album Easter snima 1978. godine. To joj je najkomercijalnija ploča jer se na njoj nalazi hit singl Becouse the night koju je napisala zajedno s Bruce Springsteenom.
Do kraja sedamdesetih snima još album Wave.
Započinje vezu s bivšim gitaristom MC 5-a Fred the sonic Smithom, s kojim osniva obitelj.
Povlači se sa scene do 1988. godine kada izdaje album Dream of life.
Do 2007. snima još šest albuma, a upravo je ona 15. listopada 2006. svojim tro i pol satnim nastupom zatvorila klub CBGB, a njezinom pjesmom Gloria završavamo emisiju posvećenu bendovima koji su djelovali u navedenom klubu.
Dead Kennedys
Jedan od najutjecajnijih i najpopularniji post Pistols punk bend iz SAD-a su bili Dead Kennedys. Nastali su u San Franciscu 1978. godine kada se Jello Biafra javio na oglas u kojem je bend tražio pjevača. Svojim prvim nastupima u centru San Francisco punk scene, filipinskom restoranu «Fab Mab» Kennedysi ubrzo stiču znatnu sljedbu fanova.
Prvi singli im je California Uber Alles. U navedenoj pjesmi Biafra žestoko kritizira tadašnjeg guvernera kalifornije Jerry Browna i ukazuje smjer razvoja benda kao politički angažiranog.
Singl su objavili na njihovoj etiketi Alternative tentacles, koja je danas postala jedna od najznačajniji nezavisnih diskografskih kuća, za koju idaju i izdavali su albume sastavi kao što su NoMeansNo i Melvins, a čak objavljuje govore Noama Chomskog.
Idući singl je Hollyday in Cambodia, punk pjesma sa surf gitarističkim zvukom što će biti jedna od karakteristika sastava.
Navedene pjesme će se naći na njihovom prvom albumu «Fresh Fruit for Rotting Vegetables» koji izlazi 1980. godine i postat će zlatna ploča u Velikoj Britaniji.
Zbog imena benda i svojih tekstova kojom su ironizirali konzervativnu ameriku doživljavali su napade od strane desničarski i religijskih grupacija.
Osamdesete godine kreću na britansku turneju i tamo si osiguravaju status jednog od najpopularnijeg punk benda.
Iduće godine izdaju EP «In God We Trust Inc.» na kojem se nalazi pjesma «Nazi Punks Fuck off» čime su jasno odredili svoj svjetonazor.
Novi album PLASTIC SURGERY DISASTERS objavljuju 1982. godine, a treći album "Frankenchrist" 1985. godine, kojeg je obilježio provokativan poster "Penis Landscape," švicarskog umjetnika H. R. Gigera i tekstovi koji kritiziraju sve veću snagu desnice u američkoj politici.
Posljednji nastup imali su u veljači 1986.godine, a Novi album «Bed Time for Democraty» izlazi kasnije te godine nakon što se bend već raspao.
Exploited
Počinju kao Oi punk bend. Formiraju se 1979. godine u Edinborroughu. Prvi ploču EP Army Life izdaju 1981. godine, a album Punk's not deat im izlazi iste godine koji je zauzeom prvo mjesto na top listi nezavisnih albuma te godine.
S grupom Discharge kreću na «Apocalipse now» turneju koja je bila rasprodana.
Album "Troops of Tomorrow" izlazi 1982. godine, a zvuk benda, uz njihove suvremenike GBH i spomenuti Discharge je znatno utjecao i na nastanak trash metala. Naime, Slayeri obrađuju pjesmu Exploiteda UK82, koju su za potrebe filma Judgment night preimenovali u LA 92, dok su Antrax i Metallica nekoliko puta obrađivali pjesme sastava Discharge.
Tekstovima su se protivili autoritetu, politici i ratu, dok su njihovi nastupi su često bili nasilni zbog čega su uhapšeni u Španjolskoj i zabranjeni u Nizozemskoj.
S vremenom sve više metaliziraju svoj zvuk i od šestog i sedmog albuma Massacre izašao 1990. i Beat the Bastards izašlog 1996. godine slobodno ih se može nazvati trash metal bendom.
Bad Religion
Nastaju 1980. godine u južnoj Kaliforniji. Do današnjeg dana izdali su četrnaest studijskih albuma, te su često mijenjali postave čiji su temelj bili gitarista Brett Gurewitz i pjevač Greg Graffin. Njih dvojica su bili i glavni autori i zaslužni za karakterističnost sastava, vokalne harmonije i politički angažirane tekstove. Takav pristup glazbi će utjecati na današnju melodične punk bendove poput NOFX-a.
Prvu ploču izdaju 1981. godine za svoju etiketu Epitaph records, za koju su kasnije svoje albume izdavali već spomenuti NOFX, Offspring i drugi danas poznati punk i rock sastavi.
Iduće godine izdaju prvi album «How could Hell be Any Worse» čime stvaraju poveću bazu fanova, da bi taj status pomalo ugrozili sljedeće godine prog- rock albumom s istaknutim klavijaturama «Into the unknown» koji nije na početku bio prihvaćen od njihovih fanova.
Gurewitz odlazi iz benda ne odvikavanje, a sastav se vrača svom originalnom zvuku na EP-u Back to the Known no ubrzo se raspadaju.
Ponovno se okupljaju 1986. te dvije godine kasnije izdaju album "Suffer" kojeg kritika i fanovi drže za jednu od njihovih najboljih ploča.
Sljede albumi "No Control", "Against the Grain" i "Generator", a 1993. godine prelaze na major label Atlantic Record za koju izdaju album Recipe for Hate. Sljedeće godine izlazi album "Stranger than Fiction" koji postaje prva ploča benda prodana u preko pola milijuna primjeraka i time dobiva status zlatne ploče. Gurewitz opet napušta bend smatrajući da su se prodali.
Za Atlantic records izdaju još dva albuma, a 2001. ponovno se vraćaju na Epitaph records, a Gurewitz se vraća u benda. Izdaju albume "The Process of Beleif", a 2004. izlazi album "The Empire Strkes First" koji je u cijelosti anti Bushevski nastorjen budući su članovi sastava mišljenja da je George W. Bush najgori američki predsjednik i jedan od najgorih svjetskih vođa ikada.
Posljednji album "New Maps of Hell" izdaju 2007. godine.
Post je objavljen 24.03.2008. u 12:46 sati.