Upisala se u gimnaziju.
Prije je pročitala cilu knjižnicu, završila tečajeve informatike, išla ne jezike.
Prvo polugodište vrlo dobra, svi zadovoljni.
Je li zbog navike da njima dvojici nije tribalo kontrolirat učenje, do tad ni njoj, sigurnosti da govori istinu il naše linosti, nismo drugo polugodište išli u školu.
Prid sam kraj godine zove tajnik da jel to moja ćer, znan li koji kupus je napravila.
Bože, skoro dva miseca nije bila u školi, sve jedinice, a nema se više kad ispravljat. I ko će opravdat izostanke ?
Ona govori da neće u školu i gotovo.
Pala godinu, ma nije to bilo važno nego njen stav, neće ponavljat, neće se upisat nit u jednu srednju, neće ništa.
Upisali je bez njenog znanja, prid nama su 2 miseca da ju uvjerimo kako mora neku srednju završit.
Nismo je kaznili nit mučili s govorancijama, samo kad je došlo vrime nagovarali nek prova ić.
Obećala da oće, počela škola, javljaju mi da je prvih 6 dana nema.
- Di si bila ?
- Vanka, u kafiću, neću u školu.
Povuci-potegni nekako je sutradan otišla, dalje je bilo dobro, vrlo dobro.
Al ja san pukla, ona je jedino dite kojen san ušla u osobnu slobodu, pritresla sobu, okrenila svaki kantun, pročitala sve. Nisan razumila taj strašni otpor protiv škole, bilo me strah droge, sekte i ko zna čega sve ne.
Kad je maturirala nagovarali ju da ide dalje, ni čut.
Zaposlila se, puno radi al napreduje, na poslu s njon oduševljeni.
Braća Prinčipeši govoru da upiše šta vanredno, nek ne brine za školarinu, to će njih dva. Neće.
Svi joj uskačemo, s lipama, robon, većin stvarima. Živi s momkon, radi, kuva, održava kuću, uzorna je i lipa cura, svašta zna, završila je miljun tečajeva od po par miseci, najbolji je vozač od svih nas.
Mene uvik muči mukla krivnja, pitan se šta bi bilo da san pazila, na vrime znala da u prvon gimnazije picaje i ne uči.
Post je objavljen 17.03.2008. u 22:45 sati.