plava brazda
ponedjeljak, 17.03.2008.
MLAĐA
Upisala se u gimnaziju.
Prije je pročitala cilu knjižnicu, završila tečajeve informatike, išla ne jezike.
Prvo polugodište vrlo dobra, svi zadovoljni.
Je li zbog navike da njima dvojici nije tribalo kontrolirat učenje, do tad ni njoj, sigurnosti da govori istinu il naše linosti, nismo drugo polugodište išli u školu.
Prid sam kraj godine zove tajnik da jel to moja ćer, znan li koji kupus je napravila.
Bože, skoro dva miseca nije bila u školi, sve jedinice, a nema se više kad ispravljat. I ko će opravdat izostanke ?
Ona govori da neće u školu i gotovo.
Pala godinu, ma nije to bilo važno nego njen stav, neće ponavljat, neće se upisat nit u jednu srednju, neće ništa.
Upisali je bez njenog znanja, prid nama su 2 miseca da ju uvjerimo kako mora neku srednju završit.
Nismo je kaznili nit mučili s govorancijama, samo kad je došlo vrime nagovarali nek prova ić.
Obećala da oće, počela škola, javljaju mi da je prvih 6 dana nema.
- Di si bila ?
- Vanka, u kafiću, neću u školu.
Povuci-potegni nekako je sutradan otišla, dalje je bilo dobro, vrlo dobro.
Al ja san pukla, ona je jedino dite kojen san ušla u osobnu slobodu, pritresla sobu, okrenila svaki kantun, pročitala sve. Nisan razumila taj strašni otpor protiv škole, bilo me strah droge, sekte i ko zna čega sve ne.
Kad je maturirala nagovarali ju da ide dalje, ni čut.
Zaposlila se, puno radi al napreduje, na poslu s njon oduševljeni.
Braća Prinčipeši govoru da upiše šta vanredno, nek ne brine za školarinu, to će njih dva. Neće.
Svi joj uskačemo, s lipama, robon, većin stvarima. Živi s momkon, radi, kuva, održava kuću, uzorna je i lipa cura, svašta zna, završila je miljun tečajeva od po par miseci, najbolji je vozač od svih nas.
Mene uvik muči mukla krivnja, pitan se šta bi bilo da san pazila, na vrime znala da u prvon gimnazije picaje i ne uči.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
jučer, danas, sutra
Dobila od Franca za Valentinovo
Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :
katjaplava@gmail.com
Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora
ISPOVIJED
Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.
Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.
Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.
Janko Bubalo
Blog.hr
BARBARA
Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.
To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)
Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?
U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."
Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.
Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!
More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.
"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."
I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.
Ivan Slamnig