Zna se, Stariji je sav na me.
Bija je prva i teška trudnoća, tribala mirovat, svaki dan primit špuntu i blablabla.
Guzica mi je od špunti otvrdla ka đon od postola, ja se nadebljala, kad je došlo vrime on nikako vanka.
Proša svaki rok, stavilo drip, ništa, da će na carski, onda se odlučija i za po ure je bilo gotovo.
Nije bolilo, to su trudovi, lakše je rodit nego zinit u zubara.
Brojin prstiće, na broju su ka i sve drugo, kad panika oko mene, svi trču, viču, zovu tim s kirurgije.
Ajme meni, šta je sad ?
Jedva me spasilo, rekli da više ne smin rodit jer ne bi priživila.
Da doktori znaju dokazalo se, Sridnji i Mlađa rođeni uz drip, bez problema a ja živa, baren mi se čini da jesan.
Za Starijin svi poludili, moj ćaća najviše, dava mi mito samo da ostavin malog od misec dana prinoćit kod njega, uvjerava da ga on triba gojit jer da ja moran studirat, ić vanka, zabavljat se, živit...
Rasta je između mojih i nas, najveća didina kazna bila je reć mu "poslat ću te materi ", najveća moja pogled i zabrana izlazaka. Drugi nisu nikad ni pomislili da bi ga kaznili kad zasluži.
Ka da je jučer maturira.
Pitamo šta će upisat, kaže ništa, oće odma radit, otvorit firmu za crtanje, ustvari vizitke, pozivnice, strip...
Dobro, otvorili firmu na me, našli mu posal priko studentskog u noćnoj pa nek nosa, sluša, trči.
Misla san da će se štufat za dva dana, hedonist je, pun ljubavi za ženske, kavu, cigaret i olovku. Zna bi na ure crtat, manje na komp, više na kartu, dobiva je nagrade.
Cilo lito tuka noćnu za sitniš, krajen devetog miseca kaže da će u metropolu na prijemni za grafiku, dizajn.
Šta će se s tin usričit, mislin se, ka s firmon, nije zaradija za sol i papar, i mučin, ne mišan se.
Upisa, učija, slali mu lovu, al dota svete Ane njemu nije bila dosta pa je za vrime studija radija šta bilo, najviše crta.
Diplomira dok si reka keks, zaposlija se u metropolu, moju firmu nije da gasit mada je proizvodila minuse jer moraš svašta državi platit radija, ne radija.
Nije prošlo par miseci evo ga. Ostavit će posal, plaća mala, njegove potribe velike, firmu će pribacit na se i proširit djelatnosti jer se samo od dizajna ne može živit. Ima nove ideje, triba mu hitno auto.
Joj, a Sridnji studira, Mlađa cura...Uskočili moji.
Posli su mu prošle kroz ruke razne aute, minja ih kad napunu 10-12 miseci, sad vozi đip, pari autobus, al zapravo otad stalno vozi biciklu, ne smi stat, ne smi dulje od 2-3 dana na godišnji i to zalipljen na mobitel, spava najviše 5 uri u 24...
Po zvanju je dr.sc.ing., radi 20 sati dnevno, ima 70 zaposlenih ode i 4 filijale vanka.
Koje je to zanimanje ne zna se, ja ga zoven biciklist.
Post je objavljen 15.03.2008. u 22:30 sati.