plava brazda

subota, 15.03.2008.

BICIKLIST

Zna se, Stariji je sav na me.
Bija je prva i teška trudnoća, tribala mirovat, svaki dan primit špuntu i blablabla.
Guzica mi je od špunti otvrdla ka đon od postola, ja se nadebljala, kad je došlo vrime on nikako vanka.
Proša svaki rok, stavilo drip, ništa, da će na carski, onda se odlučija i za po ure je bilo gotovo.
Nije bolilo, to su trudovi, lakše je rodit nego zinit u zubara.
Brojin prstiće, na broju su ka i sve drugo, kad panika oko mene, svi trču, viču, zovu tim s kirurgije.
Ajme meni, šta je sad ?
Jedva me spasilo, rekli da više ne smin rodit jer ne bi priživila.
Da doktori znaju dokazalo se, Sridnji i Mlađa rođeni uz drip, bez problema a ja živa, baren mi se čini da jesan.
Za Starijin svi poludili, moj ćaća najviše, dava mi mito samo da ostavin malog od misec dana prinoćit kod njega, uvjerava da ga on triba gojit jer da ja moran studirat, ić vanka, zabavljat se, živit...
Rasta je između mojih i nas, najveća didina kazna bila je reć mu "poslat ću te materi ", najveća moja pogled i zabrana izlazaka. Drugi nisu nikad ni pomislili da bi ga kaznili kad zasluži.
Ka da je jučer maturira.
Pitamo šta će upisat, kaže ništa, oće odma radit, otvorit firmu za crtanje, ustvari vizitke, pozivnice, strip...
Dobro, otvorili firmu na me, našli mu posal priko studentskog u noćnoj pa nek nosa, sluša, trči.
Misla san da će se štufat za dva dana, hedonist je, pun ljubavi za ženske, kavu, cigaret i olovku. Zna bi na ure crtat, manje na komp, više na kartu, dobiva je nagrade.
Cilo lito tuka noćnu za sitniš, krajen devetog miseca kaže da će u metropolu na prijemni za grafiku, dizajn.
Šta će se s tin usričit, mislin se, ka s firmon, nije zaradija za sol i papar, i mučin, ne mišan se.
Upisa, učija, slali mu lovu, al dota svete Ane njemu nije bila dosta pa je za vrime studija radija šta bilo, najviše crta.
Diplomira dok si reka keks, zaposlija se u metropolu, moju firmu nije da gasit mada je proizvodila minuse jer moraš svašta državi platit radija, ne radija.
Nije prošlo par miseci evo ga. Ostavit će posal, plaća mala, njegove potribe velike, firmu će pribacit na se i proširit djelatnosti jer se samo od dizajna ne može živit. Ima nove ideje, triba mu hitno auto.
Joj, a Sridnji studira, Mlađa cura...Uskočili moji.
Posli su mu prošle kroz ruke razne aute, minja ih kad napunu 10-12 miseci, sad vozi đip, pari autobus, al zapravo otad stalno vozi biciklu, ne smi stat, ne smi dulje od 2-3 dana na godišnji i to zalipljen na mobitel, spava najviše 5 uri u 24...
Po zvanju je dr.sc.ing., radi 20 sati dnevno, ima 70 zaposlenih ode i 4 filijale vanka.
Koje je to zanimanje ne zna se, ja ga zoven biciklist.

15.03.2008. u 22:30 • 14 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

jučer, danas, sutra

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Dobila od Franca za Valentinovo

Može me se nać na Facebooku
il mi impoštat pismo na :

katjaplava@gmail.com

Copyright by Katja
Zabranjeno korištenje objavljenih tekstova bez pristanka autora

ISPOVIJED

Ko bratu da ti se ispovijedim :
nikada mi neće biti jasno
zašto mi nisi rekao da si mi brat
i da sam ti ja to isto tako,
a naši su se koraci ispreplitali -
tvoji u moje, moji u tvoje
na istoj životnoj stazi.

Ti možda znaš kako je lijepo
biti brat cvrčku i korijenju trava,
ali si zaboravio kako je zanosno
biti brat čovjeku koji se spašava.

Daj, sagni se samo
i pogledaj kolika sličnost stopala,
stopala tvojih i onih
koji te nazivlju braćom.
Naučimo :
sve je prolazno osim prolaznosti
samo se strvinar raduje
nad svojom daćom.

Janko Bubalo


Blog.hr

BARBARA

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.

To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)

Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja?

U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia."

Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun.

Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, brza ko kobra,
nijedan brod joj nije rod!

More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj.

"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar ti nije par."

I tako je Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja

e il naufragar xe dolce in questo mar.

Ivan Slamnig