O milosti za ono što sam bio u snu
Branko Miljković
I.
Tražim čovjeka iz sinoćnjeg sna
koji je dijelio sa mnom zaklon i pokrivač
tražim odljev njegova lica
jer je ostalo nevidljivo
II.
Prije nego je došao bijah hrabra
bili smo mnogi i ludovali kroz noć
odjeveni šareno u cvijeće i perje
govorili smo poeziju i zagonetke
i bili slobodni i bili pjani i bili živi
Zoru smo dočekali budni
oči nam nisu bile umorne
ali je moje srce bilo
pa zakoračih u drugi san
III
U modro sam jutro krenula s čergarima
na putu nas sustignu noć i prijetnja kišom
Legoh u zaklon od tri crna kišobrana
kada je stigao: uljudan, bojažljiv naizgled
i zamolio za utočište
Tražim njegove ruke što su me spasile od ozeblina
i glas koji je tih titrao u kostima
Gdje su na svijetu puti kojima smo hodili
i postelja gdje smo se vjenčali
noćas u snu?
Ako ga itko poznaje, recite mi
jer je jutro za mnom zatvorilo vrata
i ne znam na koju stranu poći tražeći ga
O prekjučerašnja ja, da te sretnem, nalupala bih te.
Post je objavljen 13.05.2008. u 00:56 sati.