U mojoj utrobi sinoć je umro dječak
u snu
Sinoć sam rađala tvog mrtvog sina
krvava plačna neutješna
Sinoć je u meni umro dječak
začet od čiste samoće
čiji je otac otišao prije začeća
i od tuge za njim ja sam rodila smrt
Bilo je trideset rodilja u balskoj sobi
trideset puta krik i bol
i nikog uz moju postelju;
samo iza konopa posjetioci muzeja
jednakih lica bešćutni nepomični
Ustala sam sa sluzave postelje
hladna a jadna a neutješna
bedara krvavih od naše krvi
od naše zajedničke smrti
i naricala ridala a tiho a nečujno
za mojim lijepim sinom
za leptirima smrznutim u kukuljici
Onda sam otišla
A kamo?
A kud?
Bogu hvala, od tog sna naovamo rodila sina dva, živa, zdrava i poletna.
Post je objavljen 03.04.2008. u 22:21 sati.