Svojedobno sam uz primjerak „Jutarnjeg lista“ dobio brošuru „Prihvatite izazov težak jednu tonu“ jedne od inih udruga za zaštitu Zemlje. Pročitavši je nisam mogao odoljeti, da onako ad hoc, ne napišem kraći osvrt, jer o tom problemu razmišljam već desetljećima.
Poslavši ga očekivao sam da će barem odgovoriti: da slažemo se, čestitamo ili pak, ne slažemo se, ne pričajte bedastoće. No od odgovora nema ništa. A možda sam bio i previše naivan očekujući nešto takvo od onih kojima je i onako važna samo vlastita promocija.
I eto sada mi se ukazala prilika da spomenuto pismo mogu objaviti u okviru svog bloga. Zanimljivo će biti vidjeti reakciju na tu temu ili pak su i tu samo zanimljive teme kao što je tema nezavisnost Kosova koja je na moje veliko iznenađenje izazvala neočekivani interes iako je tema o sudbini Zemlje neizmjerno važnija od teme o sudbini Kosova i Srbije.
Vaše ideje/prijedlozi grupirani u neke cjeline u meni pobuđuju ovakva razmišljanja:
1. Ako u prosjeku automobilom prijeđete oko 10.000 km godišnje – vozite 10% manje: da bi drugi, nedodirljivi, mogli voziti sa svojim automobilima od 300 KS mogli voziti 10% više.
2. Ako imate dva hladnjaka u kućanstvu – isključite jedan: da bi drugi, nedodirljivi, mogli klimatizirati i sanitarni čvor u svojim vilama.
3. Podesite perilicu suđa na štedno pranje – ispiranje i sušenje: da bi drugi, nedodirljivi, mogli trošiti više energije za svoje bazene u vilama.
4. Kod većih brzina, povećanje brzine s 100km/h na 120 km/h povećat će potrošnju goriva za oko 20%: kako bi drugi, nedodirljivi, mogli juriti 250 km/h, kako bi se mogle održavati idiotske auto i moto trke (a sve u svrhu reklamiranja upravo njegovog veličanstva „automobila“)
5. Kupujte vozilo s najučinkovitijom potrošnjom goriva: kako bi se drugi, nedodirljivi, mogli voziti u velikim neučinkovitim automobilima.
6. Koristite hibridna vozila, gradite energetski učinkovite građevine, koristite moderne kotlove, kupujte nisko energetske prozore: kako bi država dobila više od poreza na takve elemente koji su, normalno, u startu skuplji od uobičajenih
Itd, itd, bla, bla, bla
To za što se vi zalažete treba krenuti od vlade.
- prijevoz: osigurati efikasan i komforan gradski i međugradsku promet prvenstveno željeznicom, stimulativnom cijenom nabavku uređaja, stimulirati korištenje plina za cestovna vozila, zabraniti (ili papreno naplaćivati) vožnju u užem dijelu gradova, na periferijama gradova formirati velika čuvana (besplatna) parkirališta s kojih će se u grad odlaziti jeftinim gradskim prijevozom (troškove namiriti paprenim kaznama za prekršitelje – minimum 10.000 kn po prekršaju ili prisilni rad), zabraniti automobile iznad 100 KS i brzine striktno ograničiti na max 130 km/h (kaznama subvencionirati gradski saobraćaj)
- maksimalno stimulirati (oslobađanjem bilo kakvog poreza) na moderne materijale za štedljivu gradnju. Smanjenje prihoda od poreza namiriti drastičnim kaznama za „muljanje“ prilikom ugradnje određenih materijala i kvaliteta izrade.
- obvezatno zbrinjavanje otpada na najmoderniji način (vidi Japan i Ameriku, plazma postrojenja), bez bilo kakve pomisli da se otpad odlaže na stalna ili privremena odlagališta. Uvesti drastične kazne za one koji bacaju smeće na divlje deponije (ne manje od 10.000 kn po kg odbačenog otpada i tim novcem plaćati troškove otkrivanja počinitelja), organizirati i strogo kontrolirati individualno razdvajanja vrste otpada (kazne kao i za divlje deponije).
- maksimalno stimulirati ugradnju obnovljivih izvora energije na individualnim i kolektivnim zgradama za stanovanje ukidanjem bilo kakvih poreza na te proizvode.
- zabraniti uvoz uređaja koji neekonomično troše električnu energiju. Prekršitelje kažnjavati minimalno u visini 50% vrijednosti nepropisno uvezene robe.
- zabraniti pakiranje proizvoda u ambalaže koje se ne mogu reciklirati. Volumen ambalaže smanjiti na najmanju moguću mjeru (zašto su kutije proizvoda poluprazne?)
Ovo su tek neke od ideja i zadaci koji mi ovog trenutka padaju na pamet, koje bi trebala država razraditi i sprovesti u djelo (imati političku volju), koji bi dali daleko veće rezultate nego sve oni bla, bla prijedlozi, iako su u suštini točni, bez pogovora.
Osnovno je s jedne strane maksimalno stimulirati štednju energije, a s druge strane ograničiti snage gutača energije na minimalno potrebne i maksimalno povećati efikasnost. S jedne strane nagrađivati one koji se ponašaju racionalno, a drastično kažnjavati one druge.
A i tada je pitanje da li ćemo time samo odgoditi ili ćemo ipak uspjeti zaustaviti ubijanje Zemlje. Jer ne smijemo zaboraviti: samo čovjek ubija Zemlju, ni jedna druga vrsta na svijetu to ne čini.
I nemojte mi spominjati „građanska prava“. Ako se kažnjava prebrza vožnja kroz, na pr. naseljeno mjesto, gdje takav vozač može ubiti jedno ili dvoje ljudi (što je također strašno), onda one koji svjesno ubijaju cijelu Zemlju (što je nemjerljivo strašnije) treba kažnjavati neusporedivo drastičnije. Kod toga ne mislim zatvorom, pa da tamo ljenčare i ne rade ništa, a njihov boravak plaćaju porezni obveznici koji se pridržavaju zakona: samo novčano ili prisilni rad (12 sati rada, 1kg kruha, 1 litra vode dnevno, pa dok traje traje).
Jedini nedostatak ovog mog prijedloga je da je on utopija: trebao bi ga prihvatiti čitav svijet, svi ljudi. A vidimo kako to rade oni najveći – G8 i kako izmišljaju sto i jedan razlog kako bi i dalje mogli ubijati Zemlju po onoj: poslije mene potop. Ali uvjeravam Vas, ako čovjek ne želi ubiti Zemlju (možda je došao s Marsa nakon što je od njega napravio neplodnu pustinju), morat će kad tad postupiti tako ili vrlo slično. Sve ostalo je bla, bla, bla demagogija.
Kao što je Francois Mauriac (1885. – 1970.; francuski književnik) rekao još 1939. misleći pri tome na Hitlera i Musolinija, vrijedi i danas samo je lista osoba nešto dulja:
Ono što me najviše muči i zaprepašćuje činjenica je da se tolika rušilačka sredstva koncentrirana u rukama jednog jedinog čovjeka ili nekolicine ljudi. Jedan čovjek ili dvojica mogu danas odlučiti o sudbini milijuna ljudi, naroda i cijelog planeta. Cijela zemlja, cijela njezina fizička i duhovna sudbina, ovisi o jednom čovjeku, ili dvojici ljudi. Kakvi su to ljudi? (citat: Bogdan Radica „Agonija Europe – razgovori i susreti“ Disput, Zagreb 2006.)
Pitao se:kakvi su to ljudi? Tada 1939. godine to još nije znao. Poživio je, međutim, dovoljno dugo da sazna. A da li ćemo mi poživjeti kako bi saznali kakvi su ljudi današnji moćnici? I neće li jednog dana doći jedan ili dvojica poslije kojih nitko neće saznati kakvi su oni bili ljudi?
Semper contra
Post je objavljen 05.03.2008. u 22:09 sati.