Marketing
and her life was just an illusion.
došao je i taj dan.
i kad smo vec kod savršenstva.ako se mene pita.
savršenstvo postoji kao pojam.
tu negdje.na ovom svjetu.
..Bila je sretna. bila je SAVRŠENO sretna.
i sa njima. zatvorila se u svoj svijet.
Oni, vani su ju vidjeli. ali ona njih nije.
i živjele su u filmu kojeg su si same stvorile. kojeg su samo one vidjele.
no. hoće li ona ikad saznati je li stvarno bilio tako?
Hoće li ikad postati svjesna svih tih pogleda i riječi upućenih NJIMA od svih njih sa strane?
Hoće li ikad shvatiti da je među njima bilo Gotovo?
.
i nešto se desilo. stvari su izašle na vidjelo.
i kad je film završio.
i kad su mjehurići iluzije. kad su mjehurići savršenstva polako pa sve brze počeli pucati i nestajati.
ostala je sama.
i kao sto je film zavrsio. nestalo je iluzije.
i polako je otvorila oči.
i zajedno sa svima njima. nestalo je i savršenstvo.
tako brzo. tako naglo.
I imala je vremena. sad kad je ostala sama imala je vremena napretek razmišljati.
i premotavati film u glavi.
i ne koncentrirati se samo na fokusirano. nego i na pozadinu i sve oko njih.
i napokon ih je vidjela . i napokon ih je čula. iako su cjelo vrjeme bili u blizini. tek sada.
i shvatila ih je.
tada nije obracala pažnju. tada se samo smijala. tada je sve bilo Savršeno.
i osjetila je dubinu svih tih riječi. Njegovih riječi.
osjetila je dubinu svih tih pogleda. Njegovih pogleda.
osjetila je sve što je trebala tada. i uvidjela je.
i kad je jedan zadnji put odgledala film u cjelosti.
bez vlastoručno ubačenih specijalnih efekata.
bez mjehurića i stvorene iluzije.
rekla je samo.
"To je bilo daleko od Savršenstva."
...
[ i na kraju sam ja Evie, a vi ste sve Tracy, jel.]
i nema više iluzije.
sada se oslanjam samo na onaj osjećaj u sebi. osjecaj ispunjenosti.
i kada masakriramo onaj zid i paničarimo jer je ona bacila metlu kroz prozor.
i kada kod mene u mraku ležimo u krevetu. i gledamo u strop i pricčmo dok sunce ne izađe.
i kada sa sarom mare i hanom pretrčavamo cestu na crveno i vrištimo
i kada manijakalno tražimo lizalice po podu i padamo s kreveta na glavu.
i kada trčimo po ulicama nekog dalmatinskog gradića u pički materini da pobjegnemo sotoni.
i kada pjevamo u tramvaju.
i kada strgamo klupu ispred dućana.
i kada se s hanom smijem Emily i Nikky kad pizde jer im niko u ulici neda upaljač.
i kada se na livadi legnemo jedne po drugima. upijamo sunce .i simply uživamo.
tad sam ja sretna.
i netreba mi ništa drugo.
sve dok imam vas.
[i semafore. lizalice. tramvaje. krevete. livade i sunce.]
< 3
Post je objavljen 01.03.2008. u 22:46 sati.