kilometri su prašina noktima izgrebane žbuke,
opet,
nataloženi u hrpice pred stopalima emocija
igraju se s kišom
gradeći zidove pred koracima
naprijed.
možda,
možda ako se propneš na prste
uspiješ
nasloniti čelo na kapke
i osjetiti žar vrućice
kojom u tebi gori
stajanje.
i dok mislima tako rezbariš krugove
kao točke na kraju priče,
sasvim usputno se sjećaš
kako se afričkim ljubičicama ne smije zalijevati lišće
i pitaš se
da li i u pustinji kiša pada samo na cvjetove
i utapaju li se oni u njoj
ili u pijesku
kao male utopije u boji kontrasta
Post je objavljen 27.02.2008. u 20:12 sati.