Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 39-48, G. Marošević, Naricanje u Hrvatskoj u povijesnom...
Izvorni znanstveni članak Primljeno: 5.7.2005. Prihvaćeno: 18.10.2005.
UDK 393.9(497.5)
39
GROZDANA MAROŠEVIĆ
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
Budući da je oblikovano elementima poetskog i glazbenog izraza,
naricanje su folkloristi i etnomuzikolozi povezali s idejom pjesme i
glazbe (pjevanja) i obrađivali ga kao glazbeno-poetsku vrstu, premda se
u sredinama u kojima se prakticiralo nije smatralo pjevanjem. Riječ je o
stiliziranom plakanju, o posebnom zvukovnom sustavu u kojem govor,
glazba i plač gube pojedinačne identitete i stvaraju poseban (obredni)
jezik kojim se oplakuje pokojnik, komunicira s umrlima i onozemaljskim
svijetom. Na osnovi podataka zabilježenih od 15. do 20.
stoljeća u radu se razmatra magijska, društvena i psihološka funkcija
naricanja kao obredne prakse koju je, osobito u prošlosti, obilježavao
visok stupanj formaliziranosti i propisanosti s obzirom na izvođače,
vrijeme i mjesto, sadržaj (obrasce, formule) i način izvođenja. Povezano
s promjenama u obiteljskim odnosima i u njima sve izraženijom
privrženošću i osjećajnošću, što je dovelo do emocionalnog odbijanja,
prikrivanja i uvođenja tabua smrti te potiskivanja javnoga izražavanja
tuge, od 19. stoljeća moguće je pratiti promjene u stavu ljudi spram
naricanja: ono je postupno prestajalo biti normom, a u mnogim se
sredinama i posve napustilo.
Svake godine obilježavamo dan Svih svetih i Dušni dan (Dan mrtvih) – pohodimo
grobove svojih najmilijih, prethodno ih uredivši i okitivši cvijećem,
palimo na njima svijeće, okupljamo se na obiteljskom ručku i tako
izražavamo svoje poštovanje prema pokojnicima. Prije nekoliko desetljeća,
početkom 1970-ih, u selima u neposrednoj blizini Zagreba, npr. na groblju u
Velikoj Gorici, na Dan mrtvih su se mogle čuti i žene kako oplakuju svoje
mrtve naričući (javčući). Riječ je o drevnoj praksi usmene kulture, široko
rasprostranjenoj u tradicijskim zajednicama raznih dijelova svijeta, koja se i u
Europi – posebno u mediteranskim i balkanskim regijama, ali i u nekim
područjima središnje Europe, pa i na samome sjeveru (npr. u istočnoj Finskoj)
– unatoč brojnim zabranama i svjetovnih i crkvenih vlasti, uspjela održati i
tijekom 20. stoljeća, a u nekim područjima i do današnjih dana (v. npr. Bezić
Nar. umjet. 42/2, 2005, str. 39-48, G. Marošević, Naricanje u Hrvatskoj u povijesnom...
40
1981:33-40, 86-91; Gaál 1987; Kiss i Rajeczky 1966; Kligman 1988; Seremetakis
1991; Šehu 1988; Tolbert 1990; Žganec 1974:170-175).
U nekoliko nastavaka, zbog lakše preglednosti prenašamo tekst "Naricanje u Hrvatskoj u povijesnom kontekstu"
Grozdane Marošević.
Prenosimo:Narodna umjetnost
Post je objavljen 16.02.2008. u 07:00 sati.