Pažnja i koncentracija pažnje
Za izvođenje nekog postupka potreban je određeni redoslijed i raspored radnji.
Vjerujem da svi znamo definiciju učenja: proces stjecanja znanja, vještina i navika. Znanje je sveukupno dostignuće ljudskog roda pretvoreno u svojinu pojedinca. Vještina je znanje pretvoreno u praktičnu djelatnost. Navika je automatizirana vještina.
Dakle za izvršenje nekog postupka ili radnje neophodan je proces učenja. Kako bi proces učenja bio svrsishodan i kako bi se obavio u što kraćem vremenu, potrebno je željenom postupku posvetiti određenu pažnju. Usmjerenost ljudskog mozga, a vrlo često i čitavog organizma, izvršenju određenog postupka naziva se koncentracija pažnje.
Koncentracija pažnje je vrlo bitna tijekom obučavanja pilota i uopće tijekom svakog leta. Zato su pažnja, koncentracija pažnje te redoslijed i raspored usmjeravanja pažnje bili u žiži vrlo velikog broja istraživanja i eksperimenata. Naravno, i u ovim istraživanjima su ruski znanstvenici postigli vjerojatno najveće rezultate.
Do kojih se spoznaja došlo?
- Maksimalna koncentracija pažnje traje vrlo kratko. Samo nekih desetak sekundi, a nakon toga bez naše volje popušta i usmjerava se na nešto drugo. Ovu činjenicu svatko može testirati na sebi – prilikom čitanja nekog zanimljivog teksta koji vas jako interesira, nije teško primijetiti da vam svakih par trenutaka misli odlutaju nekamo drugamo, prema nečemu što može i ne mora biti direktno u vezi s tekstom koji čitate. Vrlo često se može desiti da oči i dalje čitaju, a da mozak ne registrira što ste pročitali.
- Pažnja se rasipa. Što je veći broj elemenata na koji se pažnja treba usmjeriti to je koncentracija pažnje manja. Pokazalo se da je maksimalan broj elemenata koje mozak jednovremeno može pratiti od osam do deset. Svako povećavanje boja elemenata na koje se pažnja koncentrira, izaziva ispuštanje (zaboravljanje) jednog od prethodnih elemenata.
- Pažnja direktno ovisi od psiho-fizičkog stanja organizma. Što je mozak umorniji to je manji broj elemenata na koji se pažnja usmjerava, a koncentracija sve brže opada i duže je vrijeme njenog obnavljanja.
- Koncentracija pažnje se, do određenog nivoa, može povećati motivacijom za izvođenjem planirane radnje ili postupka…
Stručnjake su najviše iznenadili prvi i drugi zaključak. Naime, promatranja u normalnim situacijama nisu ničim nagovještavala niti opravdavala takve zaključke. Ovakvi zaključci se nisu uklapali u priču da piloti u polijetanju istovremeno prate preko četrdeset (pa i do sedamdeset) podataka, ili zašto i kako u tom prevelikom broju informacija reagiraju u pravom trenutku na pravi i željeni element? Još više zabune u sve je unijela činjenica da su reakcije pilota bile brže od brzine kretanja nervnog impulsa iz receptora do centara u mozgu.
Kako bi došli do potrebnih podataka znanstvenici su u kabinu zrakoplova postavili određeni broj kamera koje su snimale ponašanje i pokrete pilota, i što je važnije, snimale su ponašanje i kretnje svakog oka pilota (brzinu i smjer kretanja očne jabučice, dužinu zadržavanja pogleda na pojedinom instrumentu i (ili) podatku, širenje i skupljanje zjenica, broj treptaja u zavisnosti od složenosti situacije,…)
Snimke su, naravno, potvrdile gornje zaključke o pažnji i koncentraciji pažnje, ali su dale i vrlo interesantne odgovore.
Utvrđeno je da pilot prati punom koncentracijom (poput svakog normalnog čovjeka) najviše do deset elemenata, a tijekom obuke stječe vještinu kojom se pažnja ne širi nego usmjerava i koncentrira na elemente koji odstupaju od normalnog, ustaljenog ili očekivanog. Ovaj zaključak je iskorišten u ergonomiji za raspored i izgled instrumenata (svi instrumenti imaju sličan oblik, rast mjerenog podatka pokazuje otklon u desno, središnje ili željene vrijednosti su u vrhu instrumenta…), i za boje svjetlosnih signalizacija (crvena = opasnost, žuta = upozorenje na moguću grešku, zelena = stanje normalno).
Također je dokazana vrlo važna karakteristika ljudskog mozga – takozvano premošćenje moždanih «naredbi». Naime, u normalnim uvjetima da bi se izvršila planirana radnja (recimo podizanje čaše sa stola) potrebno je uočiti objekt radnje, poslati impuls iz oka u određeni centar u mozgu (oko 30m/s), obraditi informaciju u mozgu i poslati impuls s naredbom u mišiće ruke za izvršenje radnje. Ukoliko radnju (vještinu) automatizirate mozak isključuje put impulsa od oka do centra u mozgu, već ga odmah usmjerava na izvršenje. Nešto slično se dešava s refleksnim radnjama (trzanje ruke s vruće podloge, hvatanje predmeta prije pada, zatvaranje oka prije udara grane po njemu…). U ovakvim radnjama kao da je mozak isključen…(naravno, ovo je vrlo pojednostavljeno objašnjenje stvarnog procesa). U ovim situacijama je motorika brža, preciznija i većina nas je sklona reći kako su te pokrete napravili "bez razmišljanja"…
Post je objavljen 11.02.2008. u 18:14 sati.