Marketing
Moja Mare
Hemingwaya sam obožavao nekad. Ne samo, jer je nesretno djetinjstvo smatrao jednom pretpostavkom dobrog pisanja - naravno, zgodan "zicer" u mom slučaju, tada sam mislio...
Komentirajući vlastito pisanje, Hemingway je rekao kako je dio „recepta“ i znati, kako ćeš sutra nastaviti s pričom, nakon što je danas odložiš.
To me malo zabrinulo, otkako pokušavam balansirati vlastitu definiciju ovog bložanskog „auzmiša“ – mišancija, svačega pomalo, u rundama i slojevima – i istovremene fluidne prijelaze kroz zaokružene tematske cjeline.
S poezije, aviona i politike dobalansirah eto u posljednjih par postova do žena, tanga i vjere.
I prije novog kruga… Kako sad ovo troje uvezati, triptih uokviriti u cjelinu…?
E, moj Ernest, lako je Tebi (a meni moje djetinjstvo baš i ne pomaže … 
... )
Rješenje je moja Mare.
Nedavno sam je otkrio. Privlačnost je fatalna; tipični slučajni susret. Ne mogu je se zasititi!
Ovako je bilo:
Mare moja, Marija, rodila se dana „kad je Bog bio pijan“; njezino rođenje „anđeli su plačem najavili“. Odrasla je za sedam dana, odala se i podala lučkom gradu punim plućima; dušom i tijelom. Onodobni društvenopolitički taktodavci prepoznali su u njoj vlastite mračne tajne, vlastite odraze i ovisnosti… Na crnoj misi, dogovorili su njezinu tjelesnu smrt, uz kletvu da joj duša ostane u gradu, morajući se kloniti svjetla dana… Marijina Sjena nastavila je lutati ulicama, bordelima i lučkim oštarijama, sve dok joj Mag nije dozvolio povratak …
Bezgrešno začevši njegovom riječju, Marija je rodila u tjelesni svijet - ali ne dječaka, ne malog Isusa, već – malu Mariju…
Argentinski pjesnik i libretist Horacio Ferrer dao je predložak, kojeg je prije četrdesetak godina uglazbio guru novog tanga, Astor Piazzolla.
Kao oda ženi, ciklusu, vjeri u bezgrešnost, svjetlo i sjenu, koketirajući sa religijskim motivima i sa tangom kao religijom, nastala je tango-operita "Maria de Buenos Aires"…
/Ovaj link je samo na glavnu temu./
…
Zadovoljan, odložio je miša i namignuo Hemigwayu na paperback-omotu.
Onda je odlučio otpočeti vikend.
…
Post Scrotum, 27.o.m. ...
Što je pisac htio reći:
Pisac je htio reći kako ga je oduševila tango-opera, na koju je slučajno naletio. Osim divne melodije, autori stvaraju zgodne igre sa motivom žene, žene-kaleža (simbolika "V"; Dan Brown, Da Vincijev kod, ...), Marije kao zbiljskog Isusa; nastanka tanga u Buenos Airesu i postanka tanga religijom.
Pisac je prvu sliku ukomponirao prethodno priči, kako bi najavio pojavu Sjene, koja predstavlja motiv. Pisac je drugu sliku stavio iz dva razloga: Tematski se širi u odnosu na prvu - crvena svijeća. Crveno, kao jedna boja tanga. Svijeća kao parabola na religiju. Objekt i sjena u istom kadru, Marija de Buenos Aires s djetetom, Marijom. Marija, žena, kao početak i kraj, kao konstanta ciklusa.
Ali, pisac je to htio reći.
Kad je sjeo, pojma nije imao, samo je natipkao, kao uvijek. Nije korigirao, kao i uvijek. Nema došećeravanja kod mene, nema hrastovih čipsova u bačvi. 
Tko je "ulovio" poantu, je. Tko nije... - ma, neka nas!
Post je objavljen 25.01.2008. u 08:29 sati.