Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/agropolitika

Marketing

Na selu je kronična besparica





Intervju – Darko Grivičić, predsjednik Hrvatskog seljačkog saveza


Darko Grivičić je poljoprivrednik ratar, ima 107 hektara zemlje na kojoj proizvodi šećernu repu, uljanu repicu, pšenicu, ječam i kukuruz. Živi u selu Kujnik kod Slavonskog broda. Predsjednik je Hrvatskog seljačkog saveza koj ima oko 20.000 članova. Povod za razgovor s njim je saznati što misli o ministru poljoprivrede mr. Pankretiću i njegovom glavnom programu te o stanju na hrvatskom selu.

Novi ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja je mr. Božidar Pankretić. Što mislite o njemu s obzirom da je već bio ministar poljoprivrede?
Mislim da je Pankretić dobar izbor za ministra poljoprivrede, jer je već bio ministar tog resora u Račanovoj vladi i mislim da će mu to iskustvo mnogo značiti. Bio je ministar kaka je počelo restrukturiranje hrvatske poljoprivrede, a mnogo se toga dešavalo i sa EU. Zato mislim da ima velike šanse da bude dobar ministar u narednom periodu.

Šest milijardi kuna u raznim oblicima financijskih potpora glavni je program razvoja sela ministra Pankretića. Slažete li se s tim?
U EU gotovo 50 posto europskog proračuna troši se na poljoprivredu, i to ne samo na proizvodnju hrane, već i na pitanja o kakvoći i kvaliteti hrane. Ako netko misli da je svejkedno kakvu hranu jedemo, neka se samo zapita da li je svejedno što pijemo. Naprimjer, pijemo li alkohol drugačije razmišljamo i ponašamo se drugačije i bilo što drugo da pijemo to utječe na nas. Na isti način i hrana koju jedemo utječe na nas, na naše raspoloženje i na zdravlje itd.Osim proizvodnje kvalitetne hrane EU je prepoznala i potrebu očuvanja ruralnog prostora zemlje. Poljoprivrednici su jedini koji žive u ruralnim krajevima, čuvaju ga i održavaju. Sva ona brda u Austriji one kosine od 70 stupnjeva nisu pokošena zato što eto neki seljak baš želi kositi na tom brdu, na toj strmini, već je to poljoprivredna politika prepoznala kao korisno za svoje gospodarstvo, za svoju ekologiju. A prepoznali su to i francuzi koji će ući u restruktuiranje, tako bar najavljuuju, europske politike gdje će staviti naglasak na male i potrebite.
Mislim da ovih šest milijardi kuna godišnje predviđenih za selo čak neće ni biti dovoljno da se ono temeljito obnovi, biti će to tek toliko da se u ruralnim područjima tek počne raditi na korist svih.

Vjerujete li da će se u državnom buđetu četri godine, počevši od ove, naći šest milijardi kuna za selo?
Nije problem tih šest milijardi kuna. To sigurno nije razlog da bismo se trebali pitati – hoće li biti dovoljno novca za sve. U Hrvatskoj je do sada u subvencije i poticaje manje od Ľ godišnje išlo u poljoprivredu, a više od ľ u brodogradnju i razne druge industrije koje se ne mogu nositi sa kokurencijom, a ide i u neke, da tako kažem upitne smjerove i upitne proizvodnje koje nikome ne koriste osim onima koji direktno dobivaju novac. Smatram da uopće nije problem u novcu i u tome ima li ga u našoj zemlji, već u tome kako je raspoređen. Naprimjer, država je prije dvije godine četiri milijarde kuna dala brodogradilištima u kojima radi oko petnaest i pol tisuća ljudi. Poljoprivredom se bavi oko 600 000 ljudi u RH. Šest milijardi kuna godišnje za poljoprivredu nije mnogo jer je tu odgovor na pitanje što se želi postići.

Koji su trenutno najveći problemi poljoprivrednika na selu?
Na selu je doista kronična besparica. Ljudi jednostavno nemaju novca. Za važne poslove kao što je bila jesenska sjetva nije bilo novca, tako da ona nije obavljena dobro, a ono što je obavljeno, obavljeno je dosta nekvalitetno. Trenutno se rade pripreme za proljetnu sjetvu. Nabavlja se materijal za kojeg ponovo nema novca. Poljoprivrednici dižu kredite za sjetvu, sa ne baš povoljnim kamatama i sklapa se koperacija sa ne baš ozbiljnim firmama i to je ono što je aktualno u hrvatskom selu i oko čega svi razmišljaju.

Zbog čega ljudi sa selu nemaju novca?
Cijelo stočarstvo je u jako nezgodnoj situaciji, najprije zbog tržišta. Prošla je godina bila sušna i zato su smanjeni prinosi kukuruza i ostale hrane za stoku. Ljudi nemaju kvalitetne hrane za mliječne krave. Cijena i kukuruza i pšenice popela sa na oko dvije kune za kilogram. Ljudi nemaju čime hraniti stoku i rasprodaju je . Poskupjelo je i stočno brašno. Svinja je na tržištu jako mnogo, ali su jako jeftine. Mnogi imaju kredite koje nemaju čime vraćati. Poskupjelo je gorivo za traktor, u moj rezervoar nap. stane 200 litara, kada radim potrošim ga za jedan dan. Poticaji od ministarstva poljoprivrede kasne, kasni novac za mlijeko, kasne poticaji u stočarstvu. Naprimjer iako je predviđeno zakonom da se hektar kukuruza potiče sa 1250 kuna, ove sam godine po hektaru od ministarstva poljoprivrede dobio samo 600 kuna po hektaru, proše godine je to bilo 700. I to je sve. Tako je i u drugim granama. Ljudi na selu su u velikim problemima. Ljudi žele raditi, ali poljoprivreda je politikom dovedena dotle, da na selu ljudi nemaju novca, a jako mnogo rade i žele održati svoja gospodarstva. To je apsurdna situacija. Neće nam se valjda dogoditi ono što se događa u Rumunjskoj, da su talijani kupili jako mnogo rumunjske zemlje, a kinezi rade na traktorima. Rumunji pak odlaze u Europu i traže posao.

Najava je da će biti osnovana i Agencija za poljoprivredno zemljište i Poljoprivredna komora. Kolika bi bila važnost tih dvaju institucija za poljoprivrednike?
To su dvije institucije koje mi tražimo već četiri, pet godina. Ja sam sudjelovao i u pisanju Zakona o Poljoprivrednoj komori, a jednim dijelom i o Agenciji za zemljište. Ideja je Poljoprivredne komore da se okupe poljoprivrednici i mali i srednji kakav sam ja i jako veliki, jer svi imamo zajednički ineteres i da zajednički nastupamo i pema Vladi i prema drugim poljoprivrednim subjektima, pa i prema EU. Mnogo je lakše djelovati kada ljudi iz iste branše zajednički zastupaju svoje interese. Agencija za poljoprivredno zemljište je nasušna potreba. U Hrvatskoj je oko 84% obradivog poljoprivrednog zemljišta koje je u vlasništvu građana, a gotovo 50% tog zemljišta stoji neobrađeno. Neobrađeno je jer se ljudima ne isplati obrađivati male parcele. Agencija za poljoprivredno zemljište bi naprimjer meni trebala dati, ili nekom drugom, uz određenu naknadu, da zemlju obrađujem i na tom polju proizvodim, a da vlasnik te zemlje dobije nakladu. To je uloga Agencije.

Zašto po vašem mišljenju još uvjek nije osnovana Poljoprivredna komora?
Koliko ja znam razlozi su uvijek bili tehničke prirode. Nikad nisu rekli da Komoru neće osnovati, ali zec leži u grmu straha od ujedinjenih seljaka.


Post je objavljen 23.01.2008. u 17:48 sati.