... tipično. Što je to tipično? Često nismo svjesni toga što je tipično jer ne živimo u tipičnom. A tipično je neki prosjek koji se izvodi iz cijele populacije. Ne samo iz one kojoj si izložen. I koju si sam na neki način odabrao. Prema onome što sam do sada uspjela vidjeti u životu, svom, naravno, tipično je zabranjivati, ucjenjivati, kažnjavati. Tipično je kad si slab i neiskren sam prema sebi, tlačiti druge, često slabije, u bilo kom pogledu.
Nedavno sam naišla na neki tekst u kojem je zgodno bilo rečeno o epizodi Kristova bijesa u Hramu kako ju Kršćani rado zaobilaze, jer, eto, Krist je oličenje mira, spokoja, sabranosti. A kad ono, čovjek prevrtao stolove mjenjačima novaca i trgovcima u hramu. Pravedan gnjev! Poprilično neobuzdano za jednog idola cijele jedne epohe. Možda upravo zato što je i gnjev svojstven ljudskom biću, potreba da se gnjev obuzda na razini vrste. Ali uvijek negdje procuri. I pukne. Učim se, u tim momentima spoznavati da je vrijeme za neku promjenu. Biti gnjevan je ljudski. No, ako to preraste u naviku..., u ulogu koju sam sebi u gnjevu namijeniš..., pa budeš Krist i Bog tvoj svemogući...kadija... svašta nešto...
Malo dodatno pojašnjenje:
"Ali mama ako ću ga ja voljeti za 2,5 g. kad budem 18" (otprilke)... odgovor je bio da će onda imati sav majčin blagoslov, ali do tada ne...
AMEN!
Post je objavljen 20.01.2008. u 22:43 sati.