Danas razmišljam o sebi. Pokušala sam se sjetiti što sam nekad voljela raditi, koje su me stvari ispunjavale i zadovoljavale, a koje sam s vremenom zapostavila. Razlog tome nije bila samo ova kontinuirana nepodnošljiva situacija, već su tu i djeca i neko vrijeme dok su jako mali ipak su krajnje oslonjeni na nas starije.
Pa tako volim čitati knjige (zapravo gutati - kad se primem čitanja u stanju sam ne spavati samo da što više saznam), oslikavati staklene predmete u brojnim tehnikama, volim "prekrajati" predmete i oživjeti ih salvetnom tehnikom, volim šivati goblene (iako, ne biste vjerovali, ne volim da mi vise po zidu doma, ali ih zato volim poklanjati), i sve mi to zapravo dobro ide.
Dnevni ritam mi baš ne ide na ruku. Kad dođem doma s posla, to je već šest popodne, presvlačenje, igra, zadaće, kupanje, pa još malo igre, klinci u krevetu - hop došlo je deset sati. Hmmm....kuhinja, blagovaona, boravak i kupaona u kaosu - žurim se i spremam - sheet već je jedanaest navečer. Ali sad mi treba bar pola sata da sjednem, zapalim cigaretu i da nakon cijelog dana dođem malo k sebi. Ok, sad tuš i evo ga - već je ponoć. I opet nigdje ne mogu uglaviti svoje hobije ili bar jedan od njih.
Jedino što sam uspjela uglaviti je jednom tjedno odlazak na sport s prijateljicom - barem da se sva ne ukočim.
Curke, čekam vaše komentare. Kako posložiti vrijeme da radi za vas?
Post je objavljen 17.01.2008. u 17:08 sati.