Marketing
rose, opet na pragu (144. nastavak)
(prethodni nastavak)
Dok su joj vršci prstiju nježno prelazili preko duboke brazgotine na leđima palog anđela, u Roseinoj je svijesti, kao na ekranu nekog velikog monitora, proletio niz slika.
Pušači opijuma, polegli na prljavim ležajima ...
Dva tijela isprepletena u grču strasti ...
Crna prilika, lica zakrivenog kukuljicom, nagnuta nad posteljom dvojice ljubavnika …
Kist natopljen jarkim karminom u hitrim potezima ocrtava konture makovih cvjetova …
Ova se posljednja slika odjednom zaustavila, zamrzla, kao na monitoru računala, na trenutak zatreperila, pa se pokrenula.
Soba na mansardi, osvjetljena hladnim zimskim svjetlom koje prodire kroz krovne prozore. U sobi gotovo da i nema namještaja, samo niski neuredni ležaj u kutu. Na ležaju zgrčena ljudska prilika, u ruci drži zgužvano pismo.
Prišla je ležaju i nagnula se. Ne, nije bio mrtav, pa čak ni opijumom opijen. Kraj njega je ležala ispražnjena boca, dah mu je bazdio na burbon, bio je samo mrtav pijan.
Rose je izvukla pismo iz zgrčenih prstiju i preletjela ga pogledom. Pismo joj je bilo poznato, jučer je u ruci držala fotokopiju toga pisma naručenu iz londonske knjižnice.
Pročitala je samo post scriptum:
... Poklanjam Ti svoje remek djelo, čini s njim što zaželiš … kao što činiš i sa mnom …Sačuvaj, prodaj, pokloni, uništi … sve si to ionako već uradio sa mnom …
A ja mogu i prestati slikati sada ... jer siguran sam, nikada neću naslikati ništa bolje.
Mogu i umrijeti sada, ako me Tvoja ljubav ne dokusuri prije …
Spustila je pismo na krevet, a pogled joj je nastavio kružiti mansardom.
Duž jednog zida prislonjena gomila slikarskih platna, no slike nisu vidljive jer su licem okrenute zidu. Uz drugi zid, licem okrenute promatraču; slike s motivom makova, šest u nizu.
Nasred sobe, pod snopom svjetla koje se spušta iz svjetlarnika na krovu, na štafelaju stoji slika, posljednji potezi kista još uvijek su mokri. Na prvi pogled slika je samo jedan vješto naslikan nature mort. Vaza s cvjetovima maka i još nerascvjetanim zelenim makovim glavicama. No, kad se u sliku zagledaš, ona odjednom oživi, cvjetovi zatrepere skrletnim laticama, zelene se makove glavice počnu rascvjetavati, vitice rasti i uvijati se, izvijajući se izvan ruba platna ...
Rose se prisjetila da je taj čudesni i zastrašujući prizor već vidjela. Ista je ta slika, no već uokvirena u težak rezbareni okvir, visjela na zidu nad njezinim računalom!
Pomislila je: Potraga za autorom te slike i za tajnom koju slika skriva dovela me amo!
I odjednom ju je obasjalo neko jarko svjetlo koje joj je vratilo sjećanja. Prisjetila se svega:
trenutka u kojem je sliku kupila ...
trenutka u kojem je kroz prizor na slici prošla kao kroz čarobno ogledalo. ..
trenutka u kojem stoji na pragu spilje na litici bez podnožja, litici koja seže u oblake....
Sljedeći prizor više nije bio sjećanje: Na pragu stoji Bog snova, smiješi joj se i pruža joj ruku.
Rose se u tom trenutku sjetila svake i najmanje pojedinosti svoje i Morpheusove ljubavne priče: susreta, svojeg odupiranja ljubavi, ponovnih susreta i rastanaka, svoje patnje zbog slutnje Morpheusova grijeha, zajedničkog silaska u Had u potrazi za iskupljenjem …
Sjetila se i trenutka vlastitoga umiranja i ponovnog rođenja.
Rose je sada znala - da umre i ponovo se rodi još stotinu puta, sudbina bi je uvijek ponovo odvela Morpheusu.
Pa nek’ se Sudbina konačno i ispuni! odlučila je u trenutku, bez kolebanja.
Rose je pružila ruku Sudbini.
U sljedećem je trenutku, držeći Morpheusa za ruku, opet prekoračila prag.
Copyright © 2008. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
(nastavak slijedi)
photo by flickr
P.S.
I noćas novi/stari nastavak priče:
Rose i Morpheus
Post je objavljen 15.01.2008. u 23:59 sati.