Ejjjj, ljudi! Prošla me "kriza"- il kaj je već to bilo. Mislim da je sad sve OK! Ma je...
Ma ima i ljudi koji me vole... Nije sve tako sivo.. Ima i malo šarenila!
Pošto me ovaj moj dečec stalno pila s tim kak imam samo tužne pjesmice na blogu (a kaj ću kad mi je to lakše napisati); evo jedne samo za njega:
Boris Novković_U Dobru I Zlu
Između neba i zemlje kad te ljubim prolazim, ako odem, nek te grije srce što ti ostavim. Ni vatre ni vode ne boj se, kada te slome ti samo sklopi oči- zovi me...
U dobru i zlu, u javi i snu, znaj da uvijek bit ću tu; i kad padne noć i kad svane dan, tu sam ljubav da ti da.
K'o nebeska ptica u zlatni kavez, kad me nema, zatvoren sam; jer što je ljubav ja sa tobom jako dobro znam. Ni vatre ni vode ne boj se, kada te slome ti samo sklopi oči- zovi me...
Post je objavljen 11.01.2008. u 20:16 sati.