Mislila sam da je ovo kraj svih mojih problema,ali izgleda da sam se prevarila.Zapravo je sve bilo super dok nisu završili zimski praznici.Počelo je drugo polugodište u novoj školi i "Napokon je",mislila sam "došao prvi dan".Nastavnicima nije lako ocijenjivati novu učenicu u samo drugom polugodištu.Moje vrlo dobre ocijene nisu im puno značile,no prvi tjedan nije bilo puno ocijena.Bila sam veoma iznenađena kada sam prvi put ušla u 8.a razred.Činili su mi se dragi,bili su nasmješeni i izgledali su veoma sretno zbog nove učenice u razredu,tako se bar meni činilo.Ali nije sve bilo tako bajno i lijepo kako sam opisala prvi dan.Ne mislim na novu školu.Mislim na Miju koja mi je u međuvremenu napisala poruku:"Hej Helena,ne mogu vjerovati,danas sam završila u bolnici...Slomila sam nogu kada sam išla u školu...Poskliznula sam se na led.Sada sam u bolnici,ne znam kada mi slijedi operacija pošto mi je desna noga slomljena.Ne želim da se brineš,sve će biti dobro...Čuvaj se,klisko je vani...".Zašto baš Mia?Što se to događa sa mojim životom?Zar on ne može bitio normalan?Moja najbolja prijateljica je slomila nogu...Zašto uvijek dobri ljudi stradaju?Te su me misli pratile cijeloga dana.To je bio razlog što sam prvoga dana u novoj školi,umjesto da budem prijateljski raspoložena za upoznavanje novih faca,bila tiha,zamišljena,tužna i povučena.Začudo,nitko me nije pitao što mi je.Svi su me začuđeno gledali.Pitali su me pokoje pitanje odakle sam,čime se bavim i ništa više.To je bio moj prvi dan u školi...
Post je objavljen 09.01.2008. u 19:08 sati.