Početak je novog razdoblja.Konačno sam se preselila,svi moji problemi nastali u prethodnome gradu su nestali.Nema više onih "super prijatelja" koji su me okruživali u "super školi".Moja najbolja prijateljica Mia,jedina koja me razumije sada je kilometrima daleko od mene.Pozdravila sam se s njom,onako pravo prijateljski jer ona to i zaslužuje.Ispustila sam par suza,ali samo zbog sjećanja na sve lijepe trenutake koje sam proživjela s njom.Još smo u kontaktu i bit ćemo uvijek.Sve mi je ovdje velika nepoznanica.Nova kuća,grad,ljudi,okolica...Koliko mi treba da se naviknem na potpuno novi život?Svoje bivše kuće rado ću se sjećati,ali ne i škole koju sam prethodno spomenula.Svaki odlazak u školu je bila mala noćna mora...Nisam odlična učenica i prolazim s vrlo dobrim,to mi nimalo ne smeta.Ne razmišljam o budućnosti,o srednjoj školi ni o fakultetu.Osmi sam razred,ima još vremena.Od svih razreda osnovne škole znam da će osmi biti najbolji jer ga nastavljam na potpuno drugom mjestu.Mia je jako tužna,razumijem ju,i ja sam.No,ona razumije mene i moje probleme koje sam imala.Sada su nestali.Jesu vam se ikada rugali zbog aparatića na zubima?Vjerovatno povremeno.Meni su se rugali svaki dan.To naravno nije bio jedini problem...Imala sam ih i kod kuće,ali se sada ne želim prisjećati tog razdoblja.Hrabro idem dalje,ni ne znam što me čeka sutra...
Post je objavljen 08.01.2008. u 19:57 sati.