ovo je prvi dio, drugi dio je ispod... iako je drugi dio, napisan poslije.... ma... jebeno...
da li je moguce, ali od zadnjeg mog posta je proslo nekih skoro 2 mjeseca...
malkoc previse,,, ali kao i sve u zivotu,,, prelako ispustam i ostavljam... i uvijek me nesto drugo zanima i za to grizem kao lud...
samo kada se sjetim, svog nogometa / faksa... upisao sam faks vanredno, samo da bih mogao igrati nogos... da bih se nakon nekog vremena malo upitau i skuzio da sam zajebo, zesce zajebo stvar...
ali eto... na greskama ja svojim ucim,,, ali ne!!
nista od toga... uvijek iste greske pravim i nikako da se opametim... ali valjda ce i to nekada doci..
kao sto se i iz prilozenog i vidi, cijeli moj blog je vezan uz moja dva jako dobra, poginula prijatelja... i zbog tog dana sam i "otvorio" ovaj blog...
a sa vremenom sam ga zapustio, jako... i evo sad sam ga se sjetio, cisto "slucajno"... opet zbog mog uvjerenja i razmisljanja... ali ima vremena.. i o tome cu...
nego, evo proslo je 5 mjeseci od tog ponedjeljka i kako sve vise razmisljam, sve mi je i dalje nejasno...
da, jucer me brat fino "oprao" preko msn, u vezi svega ovoga... oko mracenja oko svega,,,
sto je najveca stvar, ja to uopce nisam skuzio... ja sam i dalje mislio kako je sve ovo sto se dogadja, ostalo u meni... da to nisam pokazao nigdje vani... ali ocito sam se grdno zajebao...
pa kad i razmislim, skuzim da je tako... razjebao sam dosta prijateljstava, i mogucih prijateljstava, odaljio sam se od svih svojih najblizih, zapustio faks i to previse (preeevise!!), a da ne govorim o curama, vezama i ostalim stvarima vezanim uz to... a to je opet ono sto sam gore naveo, ima vremena i o tome cu...
ali ja stvarno nemam pojma da mi se sve to dogodilo... mislim, sada znam... ali tada nisam znao... htjeo sam da to ostane za mene,,, nikome ne pokazati svoju slabost i tugu... no, ipak sam zasrao! i to dobro...
a sada kad to sve gledam, nemam pojma kako to sve ispraviti.. ne znam... pokusam kojekakve stvari... ali ne ide,,, nece i mozes ga jebat...
da! slavio sam novu u jednom bircu u osijeku... a u tom bircu sam i prosle godine slavio, zajedno sa tomom... ali sam mislio da cu to "zaboraviti" tu noc... i sve savrseno, dok nije pustena pjesma;
"svega ce bit', al' prijatelja nece"
e jebi ga,,, to me stvarno sjebalo... a mozda sam i ispricao, a mozda i nisam,, ali tu pjesmu smo tomo, marko i ja slusali jedne subote u bircu "treff", nekoliko dana prije nego ce njih dvojica krenuti na faks, u opatiju, tj. pulu... zagrljeni, glava uz glavu, pice u ruci i sa suzom u oku,,, jer smo znali da ce se tada sve promijeniti,,, jer su predaleko... ali mater mu jebem, opet je bilo podnosljivo... sta?? pa doci ce nazad nekada...
i eto, da se vratim na ono... pokusam se ja svakim danom vratiti u "normalu", pustiti to, zaboraviti,,, ali ne ide! ne mogu... ali ja opet smatram da sam ja, kada sam vani u drustvu, onaj stari mario,,, i ne znam sto napraviti vise... ali je izgleda sto ja ne izlazim toliko van, sto to sve zapustim... nemam pojma...
i kada krene nesto bolje, evo ga.... hopaa... opet se sve vrati u Qrac (Q=ku op.a.)!!
ajmo sada.... hehehe... sad mi zvuci smjesno, ali nije ni najmanje...
Post je objavljen 03.01.2008. u 23:05 sati.