Marketing
... just an ordinary day ...
običan dan...
... samo običan dan ...
obična crna kava
obična jutarnja cigareta
obična prijepodnevna žurba
obična prometna gužva
obična bistra juha
obična kriška kruha
obična tv monotonija
obična crna kronika
obična besparica
obična nedoumica
obična žgaravica
obična nesanica
obična umorna lica
obična uljudna distanca
obično dobro jutro
dobar dan
i
doviđenja
obična svakodnevna svakodnevica ...
... i mali ružičasti oblak, ne baš blizu ... no ipak na vidiku ...
photo by flickr
Just a day,
Just an ordinary day.
Just tryin to get by.
Just a boy,
Just an ordinary boy.
But he was looking to the sky.
But He is looking to the sky
in my eye!
Dodatak: Jedna sasvim obična priča, plavooka ...
Oči sasvim obične. Plave. Ponekad blijedo plave, kao isprane, ponekad zelenoplave poput rječne vode, ponekad sivkaste poput naoblake. Oči sasvim obične. No, ponekad, samo ponekad, pogled im postane plav poput plavog zimskog sutona. I tada, samo tada, u tom plavom pogledu ogleda se zvijezda, jutarnja ... i večernja.
Te večeri nije bilo zvijezda, ni na nebu, ni u njezinu pogledu. Večer je bila obična. Blagdani su, i blagdanske gužve, hvalabogu, na izmaku. Na tacni s kolačima ostao samo zaboravljeni stidak.
Vraća se obična svakodnevica.
Vrući se čaj hladio u plavoj šalici, svjetiljka nad njezinim uzglavljem svjetlila je, prigušeni zvuk uvijek uključenog televizora vrtio se poput perpetuum mobila, zujao kao dosadna muha na periferiji njezine svijesti ...
Toranj knjiga, kraj njezina kreveta, svakoga je dana postajao sve višlji.
Bila je to lektira za pred san, no ona je sve češće patila od nesanice.
Opet ljubav, Doris Lessing, na vrhu.
Jevtušenko, Jagodni predjeli.
Carson McCullers, Reflectins in the Golden Eye.
Poljubac žene pauka, Puig, Manuel.
Budenbrokovi, Thomas Mann i Dickensova Božićna priča ... ostatak svakogodišnje blagdanske lektire.
Fallada, Svatko umire sam, izabrano s hrpe po 10 kuna, žalosni ostatak nečije rasprodane biblioteke, novokupljeno no davno pročitano, još u srednjoj školi.
Water Gardening, The Royal Horticultural Society, internetska kupovina, prošloga ljeta ... preplaćeno.
Pakao, Alighieri ... ceduljica, s popisom za kupovinu, bakinim rukopisom ispisana, požutjela ...umetnuta na odlomku o Paolu i Francesci ...
Tihi Don, Šlohov, ah kako strastno teče ta tiha rijeka široka.
Gogolj, Vij, Strašne priče, baš pogodne za noći s insomniom.
Antologija francuske fantastike.
Soneti , bard s Avona ...
još koješta i ...
Flowers in the Attick, Andrews ... broširano, izlomljenih korica, na dnu.
...
Sve već pročitano, više puta iščitavano ....osim Opet ljubav.
Znala je, mjereći visinu tornja kraj svojeg kreveta, i prebirući po toj nespojivoj mješavini, da je u lošoj fazi, na rubu depresije. Nepročitanu bi knjigu otvorila, zavirila između korica ... i zatvorila je. Vratila bi se odlomcima već pročitanog. Listala je stranice, tražila rečenice koje je već znala gotovo napamet, a prsti bi je zaboljeli od listanja, kao da prebire po krhotinama oštrih rubova.
Tada je posegnula za daljinskim upravljačem. Obla dugmad ne ozljeđuje prste, tv program ne ozljeđuje misao, čak je i ne dodiruje. Tipkala je po dugmadi, gledajući sve istodobno ... i ne gledajući ništa. Ples sa zvijezdama, reklama za Ovo i Ono, netko šeta po Red carpetu ...
Nije ni primjetila kad se crveni tepih prometnuo u sivi šuštavi ekran, bez slike, a noć u rano jutro.
Naljutivši se sama na sebe, zbog tog besmislenog zurenja u prazno, ustala je, srušivši pri tom kulu od knjiga složenu kraj kreveta. Srušile su se u slow-motionu, začudo bez zvuka ... rasuvši se po tepihu. Nije ih skupljala, samo ih je obišla. Navukla je hlače, zimsku jaknu, obula cipele, niske cipele, iako je vani bilo snijega. These boots are made for walking, and that's just what they'll do, one of these days these boots are gonna walk all over you... stajale su u ormaru. Ona je uvijek, i po snijegu, hodala u niskim cipelama.
Snijeg se plavio, jutro još nije bilo svanulo, puste ulice tek su slutile svitanje. Brzim korakom prošla je duž vrtne ograde, dodirnuvši brezove grane posute injem i produžila, kose posute sitnim hladnim zvjezdicama.
Na nebu je zasjala Danica, gurajući s nebeskog svoda blijedu, gotovo punu Lunu.
Sjetila se bake: Kad je mjesec tanak, treba zazvečati sitnišem u džepu, tada se novci množe ...
A što se događa kad ti je džep prazan, pod punim mjesecom? zapitala se.
Ne susrevši nikoga, dok je svanjivalo, toga još uvijek neradnog dana, sišla je na dravsku obalu. I stajala je tu dugo, zureći u vodu koja je tekla sporo, usporena zimskom studeni. Tamo negdje daleko, gdje pogled ne dopire, Drava se ulijeva u Dunav. Dunave, Dunave, kraj tebe mi srce moje ostade...
Sklopila je oči, a iza spuštenih kapaka zatitrao je, samo na trenutak, jedan ljetni dan na dunavskoj obali. Na trepavicama je osjetila prvu zraku izlazećeg sunca. A kad je otvorila oči, jedan ružičasti oblak obojio je u plavo njezin pogled.
***
Kasnije, dok je dahom topila ledene ruže na svojem prozoru, pomislila je: Moram nastaviti pisati priču o Rose ...
I moram opet početi čitati: Opet ljubav ...
Post je objavljen 27.12.2007. u 00:01 sati.