Marketing
ZONA SUMRAKA
Sjećate li se Zone sumraka?
Serije kratkih neobičnih priča, na rubu znanosti, koja se prikazivala negdje krajem 80-tih, početkom 90-tih.
Režiser je bio, tada mladi ,Steven Spielberg. O svakoj priči bi se moglo dosta pričati jer su zaista bile originalne, neobjašnjive, nešto od čega te prođe jeza, a nije klasičan horor sa vampirima, vukodlacima, vješticama i ostalim zastrašivačima.
Priča koja mi se posebno urezala u sjećanje nije baš bila tako jeziva, ali me se toliko dojmila da mi se i dan danas taj film vrti po glavi. Posebno danas, kad sam u onim zlatnim "srednjim godinama". Shvatit ćete i zašto.
Bilo je to prije nekih 18-19 godina. Ne mogu se tačno sjetiti da li je naš prvijenac bio na putu ili je njonjio u svom krevetiću, ali tu je negdi. Namjestili smo se, Mornar i ja, svaki na svojoj neudobnoj stolici, jedva dočekavši kad će počet Zona, a počinjala je u kasne sate. Počelo, prepoznatljiva "spuuuki" muzika, radnja krenula...
Scena se odvijala u luksuznom dvoetažnom apartmanu, bračni par u "srednjim godinama", vidljivo dobro držeći i dobro stojeći, uspjeli u životu, intelektualci, djeca možda na koledžu. Sami,... svađaju se. Jedno drugom predbacuju ljubavnu avanturu sa dosta mlađim partnerima. Svađa eskalira, padaju teške riječi, maše se rukama, bijesni... U neko doba, pojavi se dvoje mladih ljudi. Stoje na vrhu stepeništa, gledaju par koji dole divlja. Mladić je dugokos, brada, mršav, nemarnog-hipi
izgleda. Djevojka, također tipična hipi cura iz 60-tih - duga ravna kosa, bluza s indijskim uzorkom, trapez rebatinke.
Šute, smiješeći se sve dok ih ovo dvoje nije primjetilo. Ostali su kao skamenjeni, jer mladić je bio gospođin ljubavnik, a djevojka je bila gospodinova ljubavnica.
Jedno vrijeme su se nijemo gledali, zbunjeni. Mladić i djevojka nisu bili nimalo zbunjeni i sišli su niz stepenište sa smješkom na licu, pitajući: "Zar se ne sjećate? Ne prepoznajete nas?"
"Koga? Čega?" - zinuli su stariji
"Pa, sebe samih! Prije 20-25 godina! MI smo VI !!"
"??????????????????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!"
"Otuđili ste se, udaljili, zaboravili na ljubav koja vas je spojila. Tražili ste svoju mladost. I našli ste je! U nama!
Zato smo i došli, da shvatite kako još uvijek volite onu istu osobu. Mislite da je više nema, jer se oblik izmjenio, ali osoba unutar tog oblika je ista kao i prije 25 godina. Tražili ste onaj oblik i našli ste ga u nama, ali mi nismo stvarni.
Vi ste stvarni! Mi vam više ne trebamo." - mladić i djevojka se zagrle i nestanu.
Ostadoše ovo dvoje...sami....pogledi im se sretnu...on vidi one iste zaigrane oči...ona vidi onaj isti blagi pogled...ruke potraže jedna drugu...
Tražili su ljubav daleko, a ona je cijelo vrijeme bila tu - samo su je na trenutak izgubili, zaboravili.
Odvrtila se odjavna špica i spuuuukiiiii muzika. Sjedili smo svatko na svojoj tvrdoj stolici, nijemo...pogledali se, nasmiješili i pošli na spavanje s utiscima koji su još i danas svježi, vjerujući kako se to nama ne može dogoditi.
To je samo na filmu, to je ipak Zona sumraka. (
tiru-tiru-tiru-tirururu)
Nedavno sam tražila Preverove stihove "Za tebe ljubavi moja" i nađem ih na internetu...prepišem.
Odem do knjižnice i posudim zbirku poezije "Za tebe ljubavi moja"...čitam...uživam u Prevertu.
Sjetim se svoje stare bilježnice od prije 20-25 godina u koju sam zapisivala svašta što je onda bilo u mojoj glavi.
Listam, smješkam se svojim nekadašnjim mislima, zbrkanim osjećajima...okrenem list i nađem:
ZA TEBE LJUBAVI MOJA
Išao sam na trg ptica
I kupio sam ptice
Za tebe
ljubavi moja
Išao sam na trg cvijeća
I kupio sam cvijeće
Za tebe
ljubavi moja
Išao sam na trg željeza
I kupio sam okove
Teške okove
Za tebe
ljubavi moja
A zatim sam išao na trg robova
I tražio sam tebe
Ali te nisam našao
ljubavi moja.
Jacques Prevert
Cijelo vrijeme je bila tu, baš kraj mog uzglavlja.
Tražila sam je na Internetu i našla sam je. Tražila sam je u knjižnici, i našla je. Nisam je tražila u svom škafetinu,
ali i tu sam je našla.
Bila je cijelo vrijeme tu, baš kraj mog uzglavlja.
tiru-tiru-tiru-tirururu Vi se nalazite u zoni daleko od stvarnosti, u ZONI SUMRAKA!
Post je objavljen 20.12.2007. u 22:46 sati.