Nakon što je poručnik Firisov donio vijest o pobuni na 'Storoževoju', zapovjednik podmornice B-49 prenio ju je dalje svojim nadređenima. Vijest o pobuni cijele brodske posade i brodu koji je krenuo na svoj pohod prema Lenjingradu, mnogim je časnicima koji su tu noć bili na operativnom dežurstvu u raznim pomorskim i vojnim zapovjedništvima zvučala kao nečija neslana šala. Gotovo nevjerojatno zvučao je podatak da je trebalo gotovo četiri sata dok ta informacija nije kanalima KGB-a stigla do zapovjednika sovjetske mornarice admirala Gorškova. Misleći da se radi o nečijoj glupoj šali uzrokovanoj votkom, uspostavljena je veza s pomorskom bazom u Rigi. Od tamo su dobili obavijest da je 'Storoževoj' bez najave isplovio sa svoga veza prema Baltiku. Na radiopozive na brodu se nitko nije odazivao. U 0250 Sablin se javio na izravni radiopoziv admirala Gorškova i priopćio mu vijest da je fregata 'Storoževoj' postala 'slobodni i nezavisni teritorij izvan sastava totalitarnog brežnevljevog SSSR-a'. Admiralu Gorškovu nije preostalo ništa drugo nego da o nastaloj situaciji izvijesti tadašnjeg ministra obrane SSSR-a maršala Andreja Grečka (poznatog po krvavom gušenju prosvjeda istočnonjemačkih radnika 1953. – po Athumanunhu). Ovaj pak je u gluho doba noći probudio najmoćnijeg čovjeka sovjetske države - Leonida Brežnjeva. Prema tvrdnjama iz sovjetskih izvora, Brežnjev je osobno zapovjedio da se brod po svaku cijenu mora zaustaviti, a ukoliko to ne bude moguće, onda se moraju iskoristiti sva sredstva da se brod napadne i potopi prije nego uspije isploviti u međunarodne, ili pak teritorijalne vode susjednih zemalja (vjerojatno Švedske ili Finske – po Athumanunhu). Nitko zapravo nije znao kakve su Sablinove namjere. Informacija koju je prenio Fetisov mnogima je zvučala nevjerojatno. Pa tko bi pametan u jeku najžešćeg hladnog rata i pomislio dizati revoluciju, uz to otimajući tako veliki ratni brod. Prve političke i vojne analize prednost su davale mogućnosti da je posada broda pokušavala kolektivno prebjeći na Zapad preko neutralne Švedske. Takav zaključak se nametao zbog zapadnih i sjeverozapadnih pravaca kojima je 'Storoževoj' morao ploviti da bi izlaskom iz Riškog zaljeva zaobišao estonske otoke Saaremaa i Hiiumaa. Takvu negativnu političku i propagandnu pljusku SSSR-u trebalo je po svaku cijenu spriječiti. U potjeru za 'Storoževojem' prvo su krenuli izvidnički zrakoplovi i patrolni brodovi. Do okončanja akcije u nju će biti uključeno ukupno 15 brodova i više od 60 zrakoplova. S zrakoplovnih uzletišta u baltičkoj zoni uzletjeli su izvidnički zrakoplovi tipa 'Iljušin IL-38 May' i odmah krenuli pretraživati Baltičko more prema švedskom otoku Gotlandu. No, takva pretraga nije urodila plodom, jer se 'Storoževoj' jednostavno nije nalazio na kursu prema Švedskoj. On se stvarno nalazio na sjeverozapadnom i sjevernom kursu, relativno blizu izlaza iz Riškog zaljeva, na kursu prema Lenjingradu. Tek kada se dobro razdanilo izvidnički zrakoplovi su locirali i identificirali fregatu 'Storoževoj'. Svi pozivi izvidničkih zrakoplova da promijeni kurs i vrati brod u Rigu nisu urodili plodom. Sablin se na sve njih oglušio i nastavio ploviti kursom prema Lenjingradu. Tada je maršal Grečko dao odobrenje da u lov na fregatu polete bombarderi. Prema 'Storoževoju' su krenule dvije eskadrile bombardera tipa 'Tupoljev Tu-16 Badger' i 'Jak-28 Brewer'. Vjerojatno svjestan da mu Brežnjev i Politbiro KP ni u kojem slučaju neće dopustiti uploviti u rijeku Nevu i baciti sidro pored legendarne krstarice Aurora, Sablin je zapovjedio brodskom časniku zaduženom za vezu da na civilnim frekvencijama emitira pripremljeni proglas sovjetskim građanima s pozivom na ustanak i revoluciju. Brodski radio vezisti taj su proglas doista i emitirali, ali šifriranim kodom i na vojnim frekvencijama. Sablinov proglas tako su uspjeli čuti i razumjeti samo u sovjetskim vojnim krugovima. Tako je Sablin i ne znajući za tu prijevaru bio izdan već drugi put toga dana. KGB je pokušao zaigrati na posljednju kartu. Pokušao je razjediniti posadu. Ponuđen je oprost svima koji odmah prekinu s pobunom. Nije bilo odgovora na tu ponudu. Fregata 'Storoževoj' je i dalje grabila nesmanjenom brzinom prema Leninjgradu. U tim trenucima ministar obrane Andrej Grečko izdao je zapovijed zapovjedniku zrakoplovstva da njegovi zrakoplovi napadnu brod. Drama na Baltiku u tim trenucima dosegnula je svoj prvi vrhunac. Naime, neinformirani piloti zrakoplova nisu znali o čemu se radi, mislili su da se radi o rutinskoj vježbi gađanja. No, na označenim koordinatama pred sobom su ugledali svoj brod, u teritorijalnim vodama, koji je vijao vojnopomorsku zastavu SSSR-a i s brojnim članovima posade po otvorenim palubama koji su im prijateljski mahali. Unatoč izričitoj i nedvosmislenoj zapovijedi za napad, piloti nisu poslušali. Prvi i drugi bombarderski val samo su nadletjeli brod. U stožeru zrakoplovstva zavladao je tajac i nevjerica. Brežnjev i njegov 'gerijatrijski sastavljen Politbiro' odmah su izvješteni. Odmah su posumnjali da se radi o pobuni širih razmjera, jer eto sad je i zrakoplovstvo otkazalo poslušnost.
Post je objavljen 01.12.2007. u 22:15 sati.