Marketing
Bokić sema..već sam dost dugo ne pisala posta..ne mi se baš dalo..ali ve ubuduće budem pisala... škola ok.. neda mi se vućiti..bliži se kraj i to me veseli..ljubav je super..za sad....
nakon puno razmišljanja shvatila sam baš koliko nam znači prijateljstvo.. i prije sam znala...ali sad... pravoga prijatelja je teško steći..
ovoga sam posta odlučila posvetiti svoji naj naj prijateljici..koja bi joookooo puno znači v mojemu životeku i nebi mogla bez nje normalno funkcionirati.... jednostavno je volim... velikiii pusek Doliki
: i sema kojim mi čitajo blogeca je i Medenomu..
OVO JE PORUKA ZA SVE CURE!!!!
Vrijeme prolazi.
život se dešava.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja
bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti
tu kad je potrebna.
Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad
budeš morala hodati sama,
tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta
navijajući za tebe,
moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući
u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada
će one čak i
prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti
i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj život!
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo
započele ovu avanturu
zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim
radostima i tugama koje
su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti
potrebne jedna drugoj.
Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Proslijedi ovu poruku ženama koje čine da tvoj život
funkcionira. Ja sam to
upravo učinila.
.i tu je moja nota,
tu je simfonija siline osjećanja,
za koju nikad mislila nisam
da može biti toliko zamamno glasnija!
...vezana...
i potpuno predana....
VJERUJEM
U dobru i zlu bi trebale biti mi,
zar ne misliš tako i ti?
Vjerujem da ćemo si uvijek dobre biti,
da nećemo jedna zbog druge suze liti.
Ne znam što osjećaš za mene,
ja samo želim da budemo sretne.
Poneka svađa možda dođe,
ali i sve to jednom prođe.
Vjerujem da ćemo si uvijek dobre biti,
nadam se da se neće nešto loše zbiti.
Jer uvijek ću za tebe biti tu
možeš me potražiti i u svom snu.
Vjerujem da je prijateljstvo jače od laži
i da istina uvijek pobjeđuje zlo.
Zar ne misliš tako i ti?
Volim živjeti u prirodi,
slušati cvrkut ptica
i šapat vjetra,
jer to je dio mene,
jer to čini moj duh,
moje misli, moje sve.
I gdje gdje, ukomponirat
ću tu kao najljepšu
notu moje simfonije
jedan dur prijateljstva
i jedan mol ljubavi,
i moje ja biti će
uzvišeno.
Ali ipak tražit će još,
jer duhu nikada dosta
ono želi nove spoznaje,
želi ispuniti sve udubine
svog prostranstva
i smjestiti najljepše trenutke
na vrhove svojih planina.
Bez duha bili bismo prazni,
a duh bi bio prazan
bez našeg burnog života.
Zato treba živjeti
u duhu, a duh
treba živjeti u nama.
Naš duh treba biti
riznica svega onog lijepog
što izlazi iz naših usta
i čemu se dive
sudionici u prijateljstvu
našeg života.
Savršeno je plavetnilo
njegova biserna oka dva.
I pleter grimiznih niti
na njegovim vrelim usnama.
Zlatne su li strune
zrakaste njegove kose.
I niz lice mu božansko klize
kao niježne kapljice rose.
Gdje li su sad
snažne ruke tvoje
da zagrle čvrsto
nemoćno tijelo moje?
Gdje li je sada
osmjeh tvoj bijeli
da još jednom obasja
život moj cijeli?
Gdje li je tvoj dodir
da utjehu mi daje
kad se duša moja
polako tuzi predaje?
Snivaš li sada
sjajna zvijezdo moja
da vučeš me na nebo
da zuvijek budem tvoja?
Sanjaš li me sada
dragi prinče moj?
Ili snovi su ti miliji
o nekoj kraljevni ...
Post je objavljen 30.11.2007. u 10:05 sati.