ZNAT ćeš da te ne volim i da te volim
jer živjeti je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.
OPROSTI
Oprosti što plačem
i što nemam mira
kad čujem da netko
na gitari svira.
Oprosti što tvoje ime
po klupama pišem
i sjećanje na tebe
neću da izbrišem.
Oprosti što nisam
htjela da te molim
i što više neću
prestati da te volim!!!
Oprosti mojim očima što traže pogled tvoj,oprosti
mojim usnama što žele dodir tvoj i posljednje što te
molim oprosti što te VOLIM!!!!
Kako se zoveš?
LJUBAV!
Što radiš?
VOLIM!
Cijeli svijet
NE!
Koga?
TEBE
Crna ruža na vjetru se njiše,
ja volim tebe i nikoga više,
ako otvoriš srce moje,
u njemu ćeš pronaći ime svoje
ZBOG TEBE
Ja te tražim svuda, ja sam zbog tebe luda.
U suzama sam uvijek sama, samo zbog tebe umrijet ću.
Sanjam ružne snove, pišem pjesme tužne
Nemam život sladak, zbog tebe će biti kratak.
Srce mi plamenom gori, sve zbog tebe me boli.
Nemam život, ljubav i sna.
Zbog tebe umrijet ću ti ja.
D osta je ljubavi naše
O voga trena došao je kraj
V idim, pokušaj da češ mi reći
I ja drugu volim znaj
Đ ak sam još uvijek, a ti nisi
E to pred tobom je životni put
N ju sad gledaj i nek ti je sretno
A doviđenja sad kažem ti zadnji put.
Lj ubav ću pokloniti nekom učeniku
U čeniku kao što sam i ja
B ila sam sa tobom sretna
A sad nek bude žena ta
V iše nisi moj anđeo plavi
I zauvijek zbogom ljubavi kaži!
AKO ME NEĆEŠ, AKO ME NEČEŠ
DA BOG DA TE KAZNIO,
BIT ĆE TI KASNO, BIT ĆE TI JASNO
KAD BUDEŠ SHVATIO!!
Da li bar nekad pomisliš na mene,
Da li se bar nekad sjetiš mog tužnog pogleda,
I stihove koje pišem za Tebe?
Da li bar pomisliš, da li se
Bar nekad sjetiš,
devojku sa,
PLAVO-ZELENIM OČIMA!!!
ZNAT ćeš da te ne volim i da te volim
jer živjeti je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.
Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.
Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.
Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim
< | studeni, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
By JuSt @ G!rL
iiiiiiiiiiiiiiiii
moji događaji,razmišljanja,stavovi.....
Nešto malkice o meni!!!
Posebno volim plesati!!:-):-)
Ime:Ivana
Prezime:Bergovec
Mjesto:Goričan
Datum rođenja: 03.10.1991.
Škola:Ekonomska
Slušam:Domaće, tehno,strano RHCP
Volim:Svoju naj frendicu Dolores, frendice, izlaske, ludovanje, dobru zabavu, se jako smijati, uvijek biti vesela i dobro raspoložena...
Ne volim:Tračeve, ogovaranje, dvolične osobe,matematiku,neraspoložive osobe,plakati (ali dok baš moram..)....
Ljubavno stanje:zauzeta
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
ZBOG TEBE
Ja te tražim svuda, ja sam zbog tebe luda.
U suzama sam uvijek sama, samo zbog tebe umrijet ću.
Sanjam ružne snove, pišem pjesme tužne
Nemam život sladak, zbog tebe će biti kratak.
Srce mi plamenom gori, sve zbog tebe me boli.
Nemam život, ljubav i sna.
Zbog tebe umrijet ću ti ja.
DOSTOJAN TE
kada bi mogao birati dan, vratiti sate za jedan san,
prebrojiti sve rijeci, malena tolko bi volio toga reci,
okrenuti zvjezde putom kojim si prosla, izlazak sunca sa
osmjehom kojem si dosla, zaploviti nizvodno
rijekom tvojih
misli, smiriti vjetrove u jedrima svojim, poljubiti te njezno
dok ti ovo govorim, obrisati ti suze na obrazu svom, vedro
jutro osmjehu tom, tiho prodes moga srca lom, usamljenih
koraka sjena si ti, putokaz ceznjom moje ljubavi, dok ovi
snovi nose me,IVANA bojim se da nisam, dostojan te.
sjecanje na plavo-zelene oci, dani prolaze a ja spavat necu moci,
mali andeo prati me kroz noci, pitam se dali ces ikada vise doci,
dok medu mnostvom ljudi trazim te, putem tramvaja skitam se, ulice grada
pisu najljepse pjesme, cvrkut ptica povedi me, krosnje uspomena mojih, bijeli oblaci
krila tvojih, hladni vjetar kroz crvene lasi, izgubljenu dusu ti spasi, okus
usana na kristalnoj casi, vino i mirisne svijece nikada ne gasi, dok se
vjetar ne smiri, godina iza nas, pitam se gdje smo bili.
neka muzika povede me, sklopi oci, nasmijesi se i potraziti cu te,
dok nada je sve sto mi je preostaje, u zivotu nikada necu reci ne, prasina
na zicama jos uvijek sapce bajke, samo djete u ocima presretne majke, sta vise
mogu reci, ovaj camac za dvoje jos uvijek pluta u rijeci,
price poput ove nema u obliznjom biblioteci,
dostojni ne tvojoj sreci.
Malo o Doliki, meni i našem prijateljstvu:
Dolika ovo ti pjesmu posvećujem>:
Prijateljice, ti si ta
Koja zna sve moje tajne
I koja me voli unatoč mani.
Ti si ta kojoj govorim
O kucanjima svoga srca!
O suncu moga proljeća!
O kiši moje jeseni...
Ti si ta koja mi briše
Suze s lica
I crta na njima osmijeh
Najbolja,najdraža
PRIJATELJICE!!!
Ujutro kad se probudim i kad otvorim oči
Osmijeh mi padne na obraze
Kao da nešto slatko slutim....
Ta slatka slutnja ti si.
Danas ćemo sigurno opet o dečkima čavrljati
Ako kažemo da su lopovi i svinje,
Mi znamo koliko su nas povrijedili,
Za naše slomljeno srce oni su krivi.
I najveće nevolje svijeta rastaviti nas neće
Jer naše je prijateljstvo od svega jače.
Zajedno smo prošle sve i nitko ne može reći,
Da zajedno nismo jače.
Ma jače smo mi i od slomljenih srdaca,
neispavanih noći...
Naše sudbine će istim putem končati!!!!!
Prijateljstvo je najljepši
i najdragocjeniji dar,
smisao svih darova
što ih ljudi daju jedni drugima.
Dar prijateljstva
nikada nije težak.
Ne opterećuje,
jer ga nose
struje simpatije
koje slobodno teku
od jednog srca do drugog.
Sve možeš izdržati i sve podnijeti
ako imaš uza se prijatelja.
Pa i ne činio on ništa više
doli da ti progovori koju riječ
ili te šutke drži za ruku.
LJUBAV I PRIJATELJSTVO SU DVIJE LIJEPE RIJECI OBIJE IH JE TESKO STECI.ZATO PRIJATELJSTVO PRUZAJ SVIMA A LJUBAV SAMO VEOLJENIMA...
Ovo je pjesma za Doliku:
Kada sam izgubljena u tami ,
ja znam da ću
u tvojim očima
svjetlo pronaći
da mi pute osvijetli.
I kada me strah slomi
i kad mi tlo
počne izmicati pod nogama,
kada sav moj svijet poludi,
ti dolaziš i u trenu
sve to promijeniš.
Uvijek si tu
dajući mi sve ono što imaš,
i ne umotavaš
stvarnost u snove ,
samo ju činiš mrvicu ljepšom.
I kada tebe kao prijateljicu zatrebam,
ti si opet tu, na mojoj strani.
Vjeruješ mi i
kroz tamu me vodiš,
pružaš mi ruke
kao štit od oluje,
i srce u koje se
mogu pouzdati.
Ti si ta kojoj
uvijek mogu dotrčati…
Hvala ti što si uz mene...
Meni je dovoljan jedan lijepi stih kao naprimjer ovaj:
Noćas se moje čelo zari,
noćas se moje vijeđe pote:
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
ili nekoliko malih osmijeha
ili još jedan,
da bismo bili prijatelji.
Naš mali piđama parti:
Ovo su naše male šapice, neso preveč velke, ajde srednje so!!!
Prijatelji su kao zvijezde... oni su tu i kad ih ne vidis i dovoljno je da njih pomislis, da znas da su tu negdje i sve se promjeni, sve postane ljepse...sve se promijeni i ti se osjetis bolje ....
Jesmo ljudeki cakane....ha??
Želim ti prijateljstva i kontakte s ljudima
koji ti daju sigurnost i zaštićenost,
i uvijek iznova snagu da budeš potpuno ti.
Takvi odnosi daju ti toplinu i novi dah,
ali i da osjetiš odmak - daljinu i blizinu.
Mala tučnjava s jastukima!!! Šečer na kraju a onda spavanje....:-))
Bokić sema..već sam dost dugo ne pisala posta..ne mi se baš dalo..ali ve ubuduće budem pisala... škola ok.. neda mi se vućiti..bliži se kraj i to me veseli..ljubav je super..za sad.... nakon puno razmišljanja shvatila sam baš koliko nam znači prijateljstvo.. i prije sam znala...ali sad... pravoga prijatelja je teško steći.. ovoga sam posta odlučila posvetiti svoji naj naj prijateljici..koja bi joookooo puno znači v mojemu životeku i nebi mogla bez nje normalno funkcionirati.... jednostavno je volim... velikiii pusek Doliki: i sema kojim mi čitajo blogeca je i Medenomu..
OVO JE PORUKA ZA SVE CURE!!!!
Vrijeme prolazi.
život se dešava.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se završavaju.
Poslovi dođu i prođu.
Roditelji umiru.
Kolege zaborave usluge.
Muškarci ne zovu onda kad su rekli da hoće.
Ali, prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja
bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne može biti
tu kad je potrebna.
Kad budeš morala hodati tim usamljenim putem i kad
budeš morala hodati sama,
tvoje prijateljice će biti tu sa strane tog puta
navijajući za tebe,
moleći se za tebe, trudeći se za tebe, intervenirajući
u tvoje ime i čekajući te na kraju puta širom otvorenih ruku. Nekada
će one čak i
prekršiti pravila i hodati pored tebe. Ili će uletjeti
i iznijeti te s puta.
Moje prijateljice blagoslove moj život!
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih bila ni ja. Kad smo
započele ovu avanturu
zvanu ženskost, nismo imale pojma o nevjerojatnim
radostima i tugama koje
su nas čekale. Niti smo znale koliko ćemo biti
potrebne jedna drugoj.
Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje.
Proslijedi ovu poruku ženama koje čine da tvoj život
funkcionira. Ja sam to
upravo učinila.
.i tu je moja nota,
tu je simfonija siline osjećanja,
za koju nikad mislila nisam
da može biti toliko zamamno glasnija!
...vezana...
i potpuno predana....
VJERUJEM
U dobru i zlu bi trebale biti mi,
zar ne misliš tako i ti?
Vjerujem da ćemo si uvijek dobre biti,
da nećemo jedna zbog druge suze liti.
Ne znam što osjećaš za mene,
ja samo želim da budemo sretne.
Poneka svađa možda dođe,
ali i sve to jednom prođe.
Vjerujem da ćemo si uvijek dobre biti,
nadam se da se neće nešto loše zbiti.
Jer uvijek ću za tebe biti tu
možeš me potražiti i u svom snu.
Vjerujem da je prijateljstvo jače od laži
i da istina uvijek pobjeđuje zlo.
Zar ne misliš tako i ti?
Volim živjeti u prirodi,
slušati cvrkut ptica
i šapat vjetra,
jer to je dio mene,
jer to čini moj duh,
moje misli, moje sve.
I gdje gdje, ukomponirat
ću tu kao najljepšu
notu moje simfonije
jedan dur prijateljstva
i jedan mol ljubavi,
i moje ja biti će
uzvišeno.
Ali ipak tražit će još,
jer duhu nikada dosta
ono želi nove spoznaje,
želi ispuniti sve udubine
svog prostranstva
i smjestiti najljepše trenutke
na vrhove svojih planina.
Bez duha bili bismo prazni,
a duh bi bio prazan
bez našeg burnog života.
Zato treba živjeti
u duhu, a duh
treba živjeti u nama.
Naš duh treba biti
riznica svega onog lijepog
što izlazi iz naših usta
i čemu se dive
sudionici u prijateljstvu
našeg života.
Savršeno je plavetnilo
njegova biserna oka dva.
I pleter grimiznih niti
na njegovim vrelim usnama.
Zlatne su li strune
zrakaste njegove kose.
I niz lice mu božansko klize
kao niježne kapljice rose.
Gdje li su sad
snažne ruke tvoje
da zagrle čvrsto
nemoćno tijelo moje?
Gdje li je sada
osmjeh tvoj bijeli
da još jednom obasja
život moj cijeli?
Gdje li je tvoj dodir
da utjehu mi daje
kad se duša moja
polako tuzi predaje?
Snivaš li sada
sjajna zvijezdo moja
da vučeš me na nebo
da zuvijek budem tvoja?
Sanjaš li me sada
dragi prinče moj?
Ili snovi su ti miliji
o nekoj kraljevni ...