Marketing
Kako sam preživjela spavanje u domu Brezovac... i vrh Dinare Sinjal!
(nastavak prošlog posta)
Kako sam preživjela? Pa fino! Brezovac je fino uređen dom. Dolje je kuhinja i dvije prostorije, a gore su dvije spavaonice s hrpom kreveta. Ima čak i struje. I wc (na koji btw nisam išla, sori, ali to bi stvarno bilo too much za tražiti od mene). Što se spavaonica tiče, postoje kreveti s golim madracima i jastucima, vama samo treba posteljina, vreća za spavanje ili must-have-čarobna-plahta! I tamo nema grijanja. Kao da spavate vani, samo što ne puše vjetar. Ta me činjenica malo zatekla. No, ima hrpa onih vojničkih debelih krutih deka i stvarno kad se pod to zavučeš - grije!
Boravak u domu prošao je puuuno bezbolnije nego što sam mislila. Iako su me malo stavili na oprez drugi koji su rekli da je taj dom super i da trebam vidjeti kako su ostali domovi u lošem stanju. 
U domu smo papali grah, koji je bio tak-tak, ali kad ste slatko umorni i gladni nečeg toplog i kuhanog, smazali ste pun tanjur bez da trepnete. Usput, ja ne znam zašto na planinarenju postanem proždrljiva, ali da budem iskrena, ovaj čudovišni tanjur sam sama napravila. 
Zamislite zagrabiti ovoliku količinu nepoznatog graha plus dvije kobasice. Za vašu informaciju ja 'opće ne volim kobasice. Što reći?
Dom održava ekipa iz P.D. Dinara (Knin). Svaka im čast, sve su sami sredili i to jako lijepo! Inače, dok smo se penjali prema Badnju, kao na filmu, odjednom čujemo zvuk automobila, a uskoro ga i vidjesmo! Nekima se nije dalo pješačiti do Brezovca pa su krenuli na put neregistriranim autom. A tko ih uopće u ovim bespućima može i zaustaviti! Luda fotka, jel? 
A pogledajte samo tu stazicu koju smo i mi prošli, ljubi je majka, milina!
Činjenica da smo bili premoreni bitno je utjecala na to da mi ništa nije smetalo u domu. Utonula sam u san i prije nego sam spustila glavu na mirisnu plahticu. Probudili smo se dosta rano, oko šest, na što je utjecala činjenica da smo u 21h noć prije bili spavali. U domu nemate šta puno za raditi. Zapravo, bolje skitati po prirodi dokle god možete, a u dom se uputiti kad više stvaaarno nemate šta na zraku. I onda instantno zaspati!
Ujutro smo obavili jutarnju higijenu, kako se to stručno-planinarski kaže, i krenuli dalje. Prvi prizori po izlasku iz šume u kojoj se nalazi dom... i šta ti tu sad može bit teško kad ovo vidiš? Vrh je u magli u koju ćemo, koji sat kasnije, i sami ući.
Do vrha Dinare trebalo nam je jedno četiri sata. Opet prekrasni i nestvarni pejsaži! To sad već postaje ozbiljnije za hodanje.
Malo bočnih detalja... kako me samo fascinirala trava koju sam tamo vidjela... i bojom i oblikom! Trava je uvijek žuća (i ljepša) kod susjeda, ne?
A ove scene, kao da ste se izgubili u mračnom Srednjem vijeku!
Sve smo bliži vrhu... zadnji pejsaži prije ulaska u magluštinu! Inače, cijelim smo se putem zezali i pjevali onu Tompsonovu "Vjetre s Dinare". Kako nitko od nas ne prati repertoar ovog Čavoglavca, znali smo samo dio refrena pa smo stalno zavijali "vjeetreee s Dinareee eeee eeeej". S naglaskom na ono "eee eeeej". U međuvremenu se netko sjetio dodatka "zaustavi seeeee" pa smo i tu ubacili u repertoar. No, na vrhu nam je više sjela Bregovićeva tradicionalno skijaško-planinarska "Hajdemo u planine"...
Snijega sve više. Bitno hladnije od dana prije. A mi gorimo od vrućine.
Štap je duboko gurnut, a inače je na 1,25 m...
Iiiii! Konačno vrh! Sav u magli, prst pred nosom ne vidimo!
Sam je stup, kao što vidite, u prilično lošem stanju, sav je popucao i ispucao. Ima zastava bez žiga. I, nisam željela širiti reklamu, ali kao što vidite na zastavi nema hrvatskog grba. Pa, kad malo bolje pogledate tu plastiku crven-bijeli-plavi onda ćete vidjeti izgrebano-izrezbarenu petokraku. I to postavljenu baš onako da predstavlja bivšu jugoslavensku zastavu (plavi, bijeli, crven, petokraka u sredini). Pa, gdje nas je neprijatelj udario baš tamo gdje smo najtanji! Na vrhu Dinare! Na krovu Hrvatske! Hej! 
A žig, ajme! Žig je toliko slabo zaštićen od žigokradica, da sam zatečena, naježena, uplašena! Lupam ga nervozno u knjižicu i onda uprem pogled u nebo s punom zahvalnošću. Žig je u metalnoj kutiji. Apeliram na nadležne da se ugradi pošteni zid i stave prigodne crveno-bijele kockice na zastavu, hvala. 
Ne znam što bi se dogodilo da je ova prozirna i nježna plastična pahulja negdje "nestala" pred moj dolazak. Oh ne...
(nastavlja se sa spustom)
Post je objavljen 28.11.2007. u 15:30 sati.