Marketing
Lake Toba
op. a. Kako se ne bi stekao dojam da ću na ovom mjestu pisati samo o događajima isključivo vezanim uz automobilizam i osobama koje su bile njegov dio, danas će biti rijeći o jednom davnom događaju koji je usmjerio povijest čovječanstva ne samo na indirektan, već i na vrlo direktan način. Uostalom, kako i sam naziv bloga kaže "primicanje katastrofa", vrijeme je i da jednoj od njih posvetim malo pažnje...krenimo!
Kada vas put jednoga dana odvede na otok Sumatru u jugoistočnoj Aziji, obavezno krenite u unutrašnjost kroz još djevičanski čistu prirodu neiskvarenu turizmom i potražite jezero Toba.
Dočekat će vas idiličan pejzaž sa pitoreksnim jezerom smještenim u centru. Toba je dugačka 90 km, široka 35 km, a dubina joj mjestimično doseže i 500 metara. U samom centru nalazi se otok Samosir, prekrasno turističko odredište, a ujedno i najveći otok unutar otoka na svijetu. Stojeći na rubu tog jezera, teško biste zaključili da se upravo nalazite na obruču kaldere super-vulkana. Kada bi vam još netko sa strane šapnuo da je nekoć davno taj vulkan ubio gotovo sve na Zemlji, možda biste se samo nasmijali. To je radikalna i zastrašujuća pomisao, ali samo još jedan pogled na grotlo ispred vas možda bi vas nagnao da još jednom razmislite...
Erupcija vulkana Toba dogodila se prije otprilike 74.ooo godina. Ožiljak te erupcije danas nam je poznat kao jezero Toba. Tek je 1929. godine, nizozemski geolog Rein van Bemmelen primijetio da je jezero okruženo slojem vulkanskih naslaga i zaključio da se zapravo radi o kalderi ogromnog vulkana. Kaldera je jednostavnim riječnikom velika rupa u zemlji gdje je površina kolabirala nakon masivne vulkanske erupcije. Jedan sličan primjer kaldere ogromnih razmjera možemo vidjeti i u nacionalnom parku Yellowstone u Americi. Dimenzije su joj 60 x 70 kilometara...
Sama erupcija Tobe danas se na ljestvici VEI stavlja u kategoriju 8 (mega kolosalna) što je čini najvećom erupcijom u posljednjih 25 milijuna godina. Procjenjuje se da je Toba izbacila otprilike 2790 kubičnih kilometara eruptivnog materijala. Samo za usporedbu, to je 560 puta više nego što je izbačeno prilikom erupcije na Mount Pinatubo 1991. godine...
Pepeo i plinovi dosegli su visinu od pedeset kilometara i ovili planet u tamu. Iako se sama erupcija desila u Indoneziji, pepeo je padao po cijelom azijskom kontinentu. Cijela Indija bila je prekrivena slojem debelim dvadeset cm, a na nekim lokacijama u centralnoj Indiji nađeni su slojevi debljine šest metara. U današnjoj Maleziji postoje slojevi pepela koji su deblji i od devet metara...
Super erupcija ovako velikih razmjera imala je za posljedicu razorne efekte po biosferu. Sumporni dioksid kombiniran sa vodenom parom stvara sulfatnu kiselinu koja reflektira i apsorbira sunčevu svjetlost. Površinska temperatura drastično pada, stratosfera se zagrijava, a fotosinteza smanjuje. Uz činjenicu da je Tobina erupcija trajala dva tjedna, količina izbačenog materijala bila je tolika da je ubrzo uzrokovala "nuklearnu zimu". To je bio samo prekidač za ledeno doba i najhladnijih 1000 godina u kasnom pleistocenu koje su uslijedile...
Vrlo je malo biljaka i životinja u jugoistočnoj Aziji uspjelo preživjeti, a vrlo je vjerojatno da je erupcija uzrokovala globalno izumiranje.
Prema nedavnom genetičkom istraživanju zaključeno je da je negdje prije sedamdesetak tisuća godina broj pripadnika Homo sapiensa spao na manje od dvije tisuće. Razlog za ovako dramatične promjene vjerojatno je bila erupcija Tobe. Većina Homo sapiensa koji su bili nastanjeni na području od otoka Jawe pa sve do granica današnjeg Irana potpuno je uništena. Ledeno doba koje je nastupilo i smanjilo ljetne temperature za 12 stupnjeva vjerojatno je gotovo potpuno eliminiralo i većinu stanovnika Europe i sjeverne Kine. Preživjeli iz ove globalne katastrofe svoje su utočište našli u tropskim krajevima, uglavnom u ekvatorijalnoj Africi. Upravo iz te male skupine potekla je većina od nas...
Toba je znači bila mjesto gdje su moderni ljudi imali svoju najopasniju i najtežu bitku za preživljavanje poznatu do današnjeg dana. Bezbrojne druge vrste toga vremena bile su sudionik iste bitke, ali nisu uspjele. Naši preci jesu...
Samo, ne smijemo zaboraviti da Tobin sat otkucava. Usnuli div u tišini čeka, ali jednoga dana u ne tako dalekoj budućnosti ponovo će se probuditi i punom silinom opet nas podsjetiti koliko smo krhki i na kako opasnom mjestu živimo...
Post je objavljen 27.11.2007. u 22:33 sati.