Četiri su se anđela noćas spustila sa neba,
da pogledaju kraljevstvo što su izgradili ljudi,
Bog ih je poslao, jer je mislio da treba,
pomoći onima koji postali su ludi.
Što je srce koje ne može dalje,
stoji, kao ljubav
koja,u neviđen prostor iskre šalje.
Što je život bez prijatelja tvojih,
to je kao orah,
bez ljusaka svojih.
I onda kao blago,
jedan prijatelj koji je jako vrijedan,
u trenutku ode....
a ti....puno prijatelja imaš, al fali ti samo jedan...
Al uspomene ostaju, i divno sjećanje
na sve provode i vesele trenutke,
a ti uz sebe imaš nadu i obećanje,
da će se vratit kad najmanje očekuješ...
Jedno prijateljstvo koje je nekad puno značilo,
i pregršt ludih trenutaka zračilo,
sada je samo, iskrica nade,
ili možda strah, da ti netko osjetljivo srce ne ukrade...
Slomljenom srcu, priliku novu daješ
i uz riječi: snaga, ljubav, vjera, sretno, sebi obećaješ...
krenut ću dalje neću stati jer za tugu u svom srcu prostor neću dati....
I onda....novi pogled u svijet stvaraš,
a svoje srce novim doživljajima otvaraš...
ne! nikada staro prijateljstvo zaboravit neću,
al duša i srce u novi život kreću....
Post je objavljen 21.11.2007. u 19:39 sati.