studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (10)
Studeni 2007 (29)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

design by Tincha

GORDANA...Goga,Gogić...
Rođena:21.8.1990
živi u Pleternici,gradić pokraj Požege.
trenutno je maturant OŠ,smjer-kuhar.
voli izlaske,kave, Cakanog ,dobro društvo,zafrkanciju,kompjuter,net,kuharstvo(praktični dio),praksu,Anamariju(naravno),
sve ljude koji i nju vole.svoje prijatelje,mamu,tatu,seke....
NE VOLI:varanje,lopove,LAŽ(od toga se posebno ježi kao i od NEPRAVDE),lažne prijatelje





ANAMARIJA...
Došenka,Ana...itd
Rođena je 4.8.1990
živi u Novim Mihaljevcima(predgrađe Požege)
trenutno je maturant OŠ,smjer-kuhar.
voli izlaske,kave, Tina ,dobro društvo,zafrkanciju,kompjuter,net,valjda Gogu,mamu,tatu,seku...itd
NE VOLI:varanje,lopove,laž,nepravdu,lažne prijatelje...

Gogin drugi blog

Anin drugi blog

blog od Goginog kolege Nine

MIMA-kolegica iz razreda



Prijateljice

Azurno nebo cekamo zoru
pet- sest mladih golubica
nasmijesena su im lica
i poslije mnogo godina
u mome srcu draga slicica

Zajedno smo momke gledale
zajedno po rivi setale
pravile se da smo vazne
ma da smo pametne i snazne
sanjale smo zemlje daleke

Hej ljepotice moje prijateljice
gdje su nasi snovi ostali
hej sve smo mi kao ptice selice
svaka svome jugu odleti

Djevojcice zene postale
a neke su se vec i udale
ja jos cekam azurne zore
ma ja jos zelim preplivati more
ja jos sanjam zemlje daleke

NEKADA I SADA........

JA ANA NEKADA......


A SADA ......


GOGA NEKADA..........



A SADA.....

srijeda, 21.11.2007.

Četiri su se anđela noćas spustila sa neba,
da pogledaju kraljevstvo što su izgradili ljudi,
Bog ih je poslao, jer je mislio da treba,
pomoći onima koji postali su ludi.







Što je srce koje ne može dalje,
stoji, kao ljubav
koja,u neviđen prostor iskre šalje.

Što je život bez prijatelja tvojih,
to je kao orah,
bez ljusaka svojih.

I onda kao blago,
jedan prijatelj koji je jako vrijedan,
u trenutku ode....
a ti....puno prijatelja imaš, al fali ti samo jedan...

Al uspomene ostaju, i divno sjećanje
na sve provode i vesele trenutke,
a ti uz sebe imaš nadu i obećanje,
da će se vratit kad najmanje očekuješ...

Jedno prijateljstvo koje je nekad puno značilo,
i pregršt ludih trenutaka zračilo,
sada je samo, iskrica nade,
ili možda strah, da ti netko osjetljivo srce ne ukrade...

Slomljenom srcu, priliku novu daješ
i uz riječi: snaga, ljubav, vjera, sretno, sebi obećaješ...
krenut ću dalje neću stati jer za tugu u svom srcu prostor neću dati....

I onda....novi pogled u svijet stvaraš,
a svoje srce novim doživljajima otvaraš...
ne! nikada staro prijateljstvo zaboravit neću,
al duša i srce u novi život kreću....