Marketing
generacijska natezanja
Pedeset godina kasnije, kad navečer pozovem goste, moja majka jedva dočeka da izmili iz svoje sobe iz koje inače gotovo da ne izlazi. Mi, ukućani, smo joj dosadni. Televizija je zanimljivija. Ali kada dođu moji prijatelji koje sve pozna ili poslovni prijatelji koje ne zna, to je atrakcija! Raspištolji se, ona bi pričala, dijelila savjete! Pokušavam joj na sve mile i suptilne načine dati na znanje da bi bio red da se povuče. Nema načina. Kako tko zucne, upada mu u riječ, i ona ima nešto reći o bilo čemu! Da je barem mogu isprašiti po stražnjici! Naposljetku je odvučem od ljudi, izgrdim i izvrijeđam i otjeram u njezinu sobu. Tek zatim mogu se opustiti s gostima. Majka nakon toga sa mnom danima ne razgovara, čak se ni ne pomalja iz sobe, uglavnom otprilike dok sljedeći put ne dođu neki gosti. Ili joj unaprijed sakrijem gebis, pa se ne pomalja.
S klincem je lakše. Njega odmah nakon večere pošaljem u njegovu sobu, polegnem u krevet, pokrijem do brade, ostavim mu svjetlo neka si nešto čita, i nema problema. U jedanaestoj je godini. Još do nedavno sam i s njim imao okapanja u takvim prilikama, ali se primirio kada je napokon shvatio ono što mu odavno govorim:
- Ne brini. Strpi se, doći će i tvoje vrijeme kada ćeš se naplatiti…
Post je objavljen 20.11.2007. u 09:43 sati.