Pregled posta

KULTURA ČITANJA

OD PISCA DO ČITATELJA

08.11.2007.g.

Prije novog posta zahvaljujem svima na izrazima sućuti i tihom razumijevanju što vas ne obilazim. Nastojat ću vas sve obići što skorije…

Dragi moji, već duže vremena u svojoj elektronskoj dobivam povremene obavijesti sa raznoraznih adresa o svemu i svaćemu, poput onih reklamnih letaka koje dobijamo u kasliće i odmah spuštamo u kutiju ispod kaslića koje su brižni stanari postavili upravo zbog tog iritantnog smeća koje svakodnevno zatrpava naše poštanske sandučiće i samo poskupljuje proizvode koje ionako moramo kupiti bili reklamirani ili ne…
Tako već neko vrijeme dobivam i obavijesti od Algoritma o njihovoj novoj produkciji. Kako sam već osvjedočeni knjigofil, njihovu uputu na kraju zadnje njihove pošiljke, koju ćete u nastavku moći pregledati: „Ako ne zelite primati KALIBRIRANJE , koje ce se bogatiti sve novijim i novijim sadrzajima, javite se!“ nisam uopće ozbiljno shvatila, jer su to rijetke obavijesti koje me doista i zanimaju. Kako vrlo malo knjiga mogu kupiti (kupujem u pravilu tek kad nešto pročitam i zaključim da to i želim imati na svojoj polici). Dakle do knjiga koje me zanimaju uglavno dolazim u knjižnici.
No, dogodilo se da sam nedavno u biblioteci tražila jednu od knjiga koja je tako najavljena i i bila neugodno iznenađena. Obavijestili su me da su knjigu kupili, ali još nije stigla. Naivno sam upitala: „pa zar vama izdavači ne pošalju barem po dva primjerka iz svoje redovne produkcije? Zar ne bi to bila najbolja, najbrža i najjeftinija reklama? A i poticalo bi kulturu čitanja i pismenosti. „Sažalno su mi se nasmijali.
Ma znam ja da je knjiga izdavaču samo proizvod, no, ne bude li kulture čitanja, za koga će proizvoditi, a kulturu čitanja treba poticati i razvijati na sve dostupne načine….

IMAM NEKOLIKO PITANJA ZA VAS:
1. Koliko čitate?
2. Kako dolazite do naslova koji vas zanimaju?
3. Vjerujete li tuđim preporukama?
4. Koliko na vas i na vaš izbor utječu reklame samih izdavača?
5. Vjerujete li preporukama prijatelja?
6. Kako ste doživjeli prikaze pojedinih naslova na mom blogu?
7. Pratite li redovito noviju izdavačku produkciju?
8. Čitate li domaće autore?
9. Mogu li domaći autori doći do izražaja u poplavi prijevoda?
10. Šta je toliko privlačno kod stranih autora?
11. Jesu li knjige još uvjek preskupe?
12. Jeste li pročitali neki od naslova iz ovog prikaza dole?
13. Mislite li kao i ja da bi izdavači kao reklamni potez trebali donirati knjižnicama barem po dva primjerka od svakog novog izdanja? Slažete li se da bi oni nestrpljivi koji ne mogu mjesecima čekati žuđeni naslov pohrlili u knjižare da ga kupe?

A sada pogledajte prikaz nove Algoritmove biblioteke KALIBRIRANJE. Ovaj prikaz su nazvali: „Povremenik za redovito informiranje javnosti,“….povremenik i redovito su kontradiktorni. Ja bih to jednostavno nazvala: Tekuća produkcija ili najnovija produkcija isl. Pred vama su sve sama domaća imena. Koliko ih poznajete?

Povremenik za redovito informiranje javnosti, br. 1,
promrzli, 2000007.

N(orth), E(ast), W(est), S(outh);

biblioteka - probija put do srca

MI OBJAVLJUJEMO DEBITANTE:

1. Andrea Pisac docekala je objavu svoje prve prave knjige, zbirke prica:
„Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem“




„Dok nas smrt ne rastavi ili te prije toga ne ubijem“ prva je prava zbirka prica Andree Pisac (jer prva zbirka „Odsuce“ ne postoji ni u katalogu KGZ-a), sto je prilicno cudno za nekoga tko je poceo osvajati nagrade za knjizevnost i objavljivati vec sa sesnaest godina, a rodjen je jos k tomu kao Pisac. No cekanje se isplatilo, Pisac je postala spisateljica, njezina zbirka je zrela i zaokruzena cjelina.
Dvanaest prica Andree Pisac pokusava govoriti o ljubavi. Ona zna o cemu govorimo kad govorimo o ljubavi: samo o pokusajima da se ona dosegne, o svim mogucim zaprekama koje valja savladati, jer jednom ostvarena Ljubav, kao i svako savrsenstvo – nema potrebe za govorom. Zato se ljubav u pričama Andree Pisac pojavljuje u nastajanju i nestajanju, u upornim pokusajima produbljivanja i odbacivanja lazi – zarucena je s Istinom.
Temeljna situacija je poznata, slici nasim zivotima: izmedju Dvoje dogadja se svakodnevni sukob niskog intenziteta, ali osjetljiva tipkovnica – kakva je pod prstima Andree Pisac svaka – te napetosti s kojima se nevoljko suocavamo s lakocom ogoljuje i prokazuje kao drame s teskim i dalekoseznim unutarnjim posljedicama. Pritom su pokretaci «emotivnih ciscenja» u njezinim pricama odreda zene. Njezinim junakinjama kao da nije sasvim udobno u nasoj macistickoj i prijetvornoj kulturi, pa partnere cesto traze u muskarcima poniklim u drugim, rafiniranijim kulturama, ili u putovanjima, uvijek samo s jednim ciljem, ostvarenjem svojevrsne «emotivne telepatije» i strasti koju ona jamci.
Gotovo antropolosko gustanje i pronicanje u rafiniranost ispod koje kljucaju bazeni strasti, osjetljivost na iskrenost, body language, kulturne nijanse i obicaji, finoca izraza i (st)rasna recenica, sve su to odlike prica Andree Pisac u kojima se tako lako rimuju dame i drame.

Pricu Andree Pisac "Drkadzija" mozete u integralnom obliku procitati na linku: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=592&id=118161#




Andrea Pisac (Kutina, 1975.) je sa sesnaest godina osvojila nagradu na natjecaju za internacionalnu kratku pricu u casopisu Current. Nakon sto je diplomirala kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, pocela je objavljivati radove u casopisima Knjizevna revija, Plima, Libra/Libera, Quorum, Tema i Zarez. Bila je jedan od pet autora koji su sudjelovali u prvom hrvatskom hipertekstu Mixal, Wenders i ja druzimo se u samoposluzivanju. Zbirka kratkih prica „Odsuce“ 2001. godine je objavljena kao nagrada za pobjedu na natjecaju Studentskog centra za najbolju debitantsku knjigu.
Trenutno istrazuje antropologiju knjizevnosti i pise doktorat na Goldsmiths College, University of London. Njezini radovi ukljuceni su u Antologiju kratke price bivse Jugoslavije koju je izdao „Treci Trg“ iz Beograda 2006.

Direktorica je projekta Writers in Translation u Engleskom PEN-u u Londonu.

2. Biblioteku imala je cast otvoriti knjiga:
„Nebo su prekrili galebovi“ (stafeta prica osvijestenog komunalca)




Zorana Tomica
(ovdje mozete procitati intervju sa Zoranom Tomicem)

«Nebo su prekrili galebovi», stafetni roman-prvijenac Zorana Tomica svojom fabulom luta (sub)urbanim pejzazima Velegradeca i okolice slijedeci njegove stanovnike – brbljave klosare, kurve u zrelim godinama, bescutne politicare, neshvacene homoseksualce, studente, depresivne uredske sluzbenice, smetlare... – i njihove price. No to lutanje, kao naizgled besciljna radnja, kako roman sve vise odmice, ispisivat ce sve jasniji tlocrt i portret Grada, price ce se usloznjavati a naizgledne slucajnosti ukidati, epizode serijalizirati, dok ne sine jedinstvena, iznenadjujuca «milenijska fotografija snimljena skrivenom kamerom».
Velegradecku vrevu i moving, gradski kotao u kojemu se unatoc stalnom krckanju i previranju ne dogadja sinergija, tesko da je moguce dati drugacije negoli je to ucinio Zoran Tomic: stilski i tonom heterogeno – jer u babilonijadi narjecja i jezika prisutne su i tuzne i sretne sudbine – u konacnoj izvedbi – hrabro i uspjesno.
«Nebo su prekrili galebovi» je roman ulica i njihovih profesionalaca, roman u kojemu se istraga i masta skladno dopunjuju. Citanje ovog romana je lako i brzo kao rolanje dugonogih ljepotica po asfaltu u kojemu ne nedostaju figure, opasni skokovi, strmine i zavoji, a u ciljnoj ravnini – iznenadjenje s «mirisom» ekoloskog univerzalizma.
Do poglavlja iz romana «Nebo su prekrili galebovi» mozete doci na stranici: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=592&id=117895

Zoran Tomic (1967.) proveo je prvih dvadeset godina zivota uglavnom na cesti izmedju Kastela i Splita. Sljedecih dvadeset provodi u Zagrebu, gdje uspjesno zavrsava studij anglistike i talijanistike. Prije nego sto se bavio –istikama, isticao se radom na utovaru cementa i vina, na poslovima cistaca brodova, pomocnika stolara i elektricara. Poslije se oprobao u trgovini, humanitarnom radu i prevodjenju. Trenutno je zaposlen kao politicki savjetnik. Svira gitaru u perspektivnom zagrebackom bendu. Suprug je Lori, a otac Ana-Mariji i Lauri.
„Nebo su prekrili galebovi“ (stafeta prica osvijestenog komunalca) njegova je prva objavljena knjiga.

3. A dan-dva nakon knjige Zorana Tomica stigao je roman koji rezi,
„Garaza“




Zdenka Mesarica
Intervju sa Zdenkom Mesaricem mozete procitati ovdje
„Eksperimentalno turisticko naselje“ nudi raznovrsnu i bogatu ponudu eutanazije i tretmana tijela nakon smrti. U okolici naselja, u kasti lokalaca kojima je zabranjeno slobodno kretanje i kontaktiranje s turistima, zivi devetogodisnji Binat. Jedini nacin da se Obitelj iscupa iz svog okruzenja Otac vidi u Binatovoj karijeri u extreme fightu. Binat odlazi u Garazu gdje dobiva ime Klijesta, bori se s Dzelatom, Damom, Kepecom, Biblijom...
Prvi roman Zdenka Mesarica «Garaža» već svojim naslovom kao da rezi i upozorava, a autorskom samokontrolom i umijecem zapanjuje: potresan, mracan, hladan, sizifovski – on je cigla u zelucu, ispitivanje granice boli i Tijela.

Vjerojatno je rijec o najsokantnijem i najmucnijem romanu, objavljenom, barem kod nas u posljednjih dosta godina, o romanu koji se uzima na vlastitu odgovornost i koji citateljsku i ljudsku odgovornost zahtijeva i provocira. Naime, svijet stvoren ovim romanom je svijet prijetece bliske buducnosti u kojoj su elementarni humani i socijalni obziri zgazeni u galopu profita, i to temeljito, na svim razinama: drustvenoj, obiteljskoj, individualnoj. Sve teme i motivi romana – eutanazijski turizam, gladijatorske borbe pod krinkom sporta, obiteljsko nasilje, eksploatacija djece, pedofilija, socijalna cementiranost i zapustenost – vec danas postoje, a trendovi njihova razvitka ne daju razloga za optimizam, pa je utoliko «Garaza» roman o buducnosti koja se vec dogadja i trazi odgovor.

Citatelju, ako si hrabar, uci ces unutra, u Garazu.

Do poglavlje iz romana Garaza mozete doci na stranici: http://www.algoritam.hr/?m=1&p=proizvod&kat=592&id=117894#

Zdenko Mesaric (Zagreb, Nova godina 1977.) diplomirao je novinarstvo na Fakultetu politickih znanosti. Radio je kao novinar u rubrici „Medjunarodni nogomet“ u dnevnom sportskom listu. Posljednjih godina razvija tvrtku cija je djelatnost prodaja medicinske opreme. „Garaza“ mu je prvi objavljeni roman.

* * *

Vrlo brzo, u biblioteci izlazi:
Marijana Ogresta: Koliko kosta gram
(prije najavljivano kao „Jebanje za kunu“ (zbirka prica za brzi profit i dugo gustanje) ali smo se predomislili). Knjigu je ingeniozno ilustrirala Dunja Jankovic. Vidi slicicu i iscekuj knjigu za brzi profit i dugo gustanje :




U NAJSKORO, u tvrdoj biblioteci , putokazu za dobru knjigu:

Ivan Vidic: Violator / Ona govori –
knjiga Onoga Kojega Ne Treba Posebno Predstavljati




Violator se proteze od Ustanove za dusevno oboljele do vase sobe i glave
A potom… moje dame i gospodo, cice, bone i efendije, faraoni i pisari, knjiga koja ce uzdrmati piramidalne temelje Bosne i Hercegovine:


Emir Imamovic Pirke: Tajna Doline piramida (u potrazi za dokazima da su u Bosni i Hercegovini zivjela inteligentna bica)

S poglavljima ciji naslovi govore vise od bilo kakvog infa:

Dan MZ MgiD; Za sve je kriv David Beckham; Borba biljaka i vremena; Sta je NASA snimila u Visokom; Zatocenici trouglova ili sta djeca ne znaju o EU; Alternativnu historiju ne pisu pobjednici; Dijete teskih kostiju; Trokutasta pizza, Kleopatrin pupak i pivo za Tutankamona; Kad je bik dobio infarkt; Elvisova neopjevana ljubav; Nasa proslost: jucer, danas, sutra; Krastavi Turcin i ludi Jovo; Führer u Sibiru; Send and receive; Ostala je uvijek ista; Uloga krave u alternativnoj arheologiji; Kristalne lubanje sila; Kad mrtvi zapale; Raja s Atlantide i druge ugledne zvanice; Sto maraka je sto maraka, a Nikola je Plecac; Sat u koljenu; Velika karijera malog Dine; Piramido, ti ne rastes lijepo; Gosti zemlja – zrak; Faraonske ja sam krvi; Imam piramidu u avliji!; Vecer domacih rakija; Vikend u vrucici; Iz guzice u glavu i obratno; Covjek udaren u ranu; Smrt u koverti; Zemlja nek se trese; Jebes zemlju koja piramide nema

Pametnome dosta, a za drevnim inteligencijama i piramidama se ionako jos traga!


N(orth), E(ast), W(est), S(outh), razno:

1. Pogledajte kako je u prijestolnici filmske industrije, S.A.D.-u primljen film Dejana Sorka "Dva igraca s klupe" u New York Timesu, New York Sunu i Varietyju.

Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na paznji… Hvala na