Trudnička promjena raspoloženja ili objektivno sagledavanje situacije?!
Nije da se baš osjećam ushićeno i sretno. Kroz čitav dan u mojoj glavi vrte se dobre i potencijalno loše strane koje prate ovu situaciju. Ne mogu prekinuti te misli. Voljela bih da ih mogu podijeliti s njim, da me u onim lošima utješi i da mi nade da će sve biti OK i da me podrži u onim dobrim. Ne mogu ignorirati činjenicu da je stvarima ovako kako je - jer beba je tu, ne miče se nigdje odavde. Sva sam se napuhnula u zadnjih par dana i to mi je misterija jer sam inače totalna mršavica i sva moja odjeća me steže, a nije da sam u trećem mjesecu trudnoće pa da je to najnormalnija stvar. Od jučer cijeli dan pa i danas, on se ponaša kao da se ništa nije promijenilo, u smislu da izbjegava bilo kakav razgovor na tu temu, a ako sam nešto i spomenula, odgovori sa kratkim da ili ne. Krajem dana već mi je bilo glupo i započinjati tu vrstu razgovora. Uz sve strahove, uz činjenicu da se sve desilo neplanirano, ali ako smo već donijeli ovakvu odluku, ja bih se željela početi veseliti, gledati na sve s vedrije strane. No, to je zaista teško, kad ti druga polovica izbjegava i ono najosnovnije - razgovor na tu temu.
Danas moram nazvati doktora i dogovoriti pregled. Prije je to bilo ushićenje i oboje smo išli na takve preglede. Sad kad sam rekla da trebam ići na pregled, kratko je komentirao ok.
I ostatak svakodnevice je prilično naporan. Baka II bi se opet igrala roditelja. Nikako da shvati da su djedovi i bake za čuvanje, a roditelji za odgoj. I možeš joj to na sto svakakvih načina ukazati, ona opet po svom. Valjda zbog općeg stanja jučer, pa i danas, ovaj puta kad sam joj to govorila nisam bila obzirna kao inače (inače zbilja kao da hodam po jajima - zadovolji djecu da se osjećaju zaštićeni, zadovolji muža da se stara ne bi žalila i tako ga gnjavila, zadovolji starku da dobije poruku, a ne osjeti se uvrijeđena). Naravno da je nastala tiha misa......
Post je objavljen 06.11.2007. u 10:23 sati.