I tako, jer sam dijete sela, provincija, seljoberizma, to jest, kmetizma, seljačkih buna, blata, traktora, motokultivavtora, kombajna, njiva, kukuruza, prasadi, kokošiju, pataka, guski, volova, džukela na lancima, mačaka, i ostale krupnositne stoke, vazda uvijek i za vijeke vjekova budućih, bilo je samo sumnjivo pitanje ćoravog vremena kad ćemo se majka i ja zaputit u jednu od prijateljskih seoskih kuća okruženih svim tim gorenabrojanim blagodatima prirode i društva.
Kako i priliči situaciji mukotrpno se probijasmo u prvoj brzini podivljalom seoskom kaldrmom izbrazdanom od poljske mašinerije, punoj zemlje, rupčaga, te svježeg blata i lokvi. Još su samo falili krv i znoj, a možda čak i suze. Možda su sigurno podmuklo čekale u zasjedi u jednom od prirodnih zavoja (u glavi mi se odvijala omanja zamišljena drama tipa: majka i ja partizani, a ovi ostali neprijateljske postrojbe zlih okupatora koje čuče u podmukloj zasjedi).
Probismo se na kraju bez većih kolateralnih žrtvi (osim zablatnjavljenog auta do prozora) i zagacasmo u mekano blato do gležnja. Džukela laje i trga se sa lanca, meni klecaju koljena od tko zna čega, mačketine se muvaju okolo nogu, volovi se glasaju potmulim zavijanjem, a težaci (koji su i bili cilj posjete) partvišem tjeraju čitav asortiman kokošiju na spavanje u štalu.
Da sad ne nabrajam raznorazne priče koje su se prele navrat-nanos, prijeći ću na još jednu zakonolomsku crticu. Zna se da se od seljaka ne odlazi praznijeh ruku. Raznorazne prerađevine redale su se na parove razbrojs, uz već poznato negodovanje majke: te red jaja; red sira; red ne znam ni ja više čega; te oveća, masna, iščerupana smrznuta kokoš. Možda mi stvarno na čelu piše velikim tintanim (onim od tinte) slovima Švercer treće klase, ali pošto se baš i ne gledam u ogledalo svaki dan, bit će da mi je to i promaklo.
Opet raznosih meso preko granične razdjelne crte. Garantirano zaradih poglavlje u barem jednoj knjizi o kriminalnom švercerizmu.
Dva vrijedna citata koja plijene pažnju: Sitne gadosti izvori su velike radosti u dijasporaške mladosti. Uzbudljivosti nema kraja kad u domovinu stigne Paja i šverca jaja.
Post je objavljen 04.11.2007. u 11:00 sati.