Lirska pjesma govori čitatelju (odnosno slušatelju) svojevrsnim jedinstvom zvuka i smisla. Ona pobuđuje najdublje osjećaje, a spoznaju neposredno povezuje s tim osjećajima u jedinstvo koje ispunjava izvanrednim dojmom kako stvaraoca tako i čitatelja. Taj je dojam često i sam ono o čemu lirika govori. Zbog sažetosti jezičnog izraza, zbog naglašavanja osjećajnog dojma, zbog inzistiranja na ritmu i zvuku, odnosno na jedinstvu ritma i zvuka riječi s njihovim značenjem, lirska se poezija odlikuje i posebnim odnosom prema onom o čemu se u njoj govori. Sve o čemu lirika govori izraz je neposrednoga, trenutačnog i osobnog iskustva u kojem se gube sve razlike između subjektivnog i objektivnog, vanjskog i unutrašnjeg, pojedinačnog i općenitog, između «ja» i svijeta. Upravo se zbog toga lirska poezija smatra subjektivnom, za razliku od objektivnosti epske poezije i proze – čime se želi naglasiti kako lirika ne može opisivati događaje ni izricati općenito važne misli, već može tek govoriti isključivo o neposrednom osobnom iskustvu. I kad opisuje neki događaj, i kad naizgled govori samo o nekim općim misaonim stavovima, prava lirika pronalazi poseban, vlastiti aspekt pristupa zbilji – takav aspekt s kojeg i uobičajene stvari, događaji i misli dobivaju sasvim nove smislene dimenzije.
Sažimanje, obilna upotreba slikovitog izražavanja te jaka emocionalna, a često i osjetilna sastavnica, karakteristike su velike raznolikosti lirskih pjesama. Druge velike podjele poezije na narativnu (ep, balada, romanca, stihovane priče) i dramatsku (poezija kao direktni govor u specifičnim okolnostima) pristupačnije su karakterizaciji.
Lirika, ipak, pokriva sve od himni, uspavanki, prigodnica i narodnih pjesama do raznovrsnih ljubavnih pjesama i poema, od političke satire do rijetke filozofske pjesme, od poslanica do oda, te od epigrama od samo dva stiha do soneta od 14 redaka pa sve do podužih refleksivnih lirskih pjesama i supstancijalističkih elegija. Sadržaj lirske poezije tako je raznolik kao interesi i preokupacije ljudskog bića u svakom vremenu te u svakom kutku svijeta.
Lirska je poezija prirodno stara koliko i ljudski govor; lirika postoji u svim vremenima i kod svih naroda. Premda su teme lirskih pjesama načelno neograničene («lirika govori o svemu o čemu se uopće može govoriti»), za teme i oblik europskoga kulturnog kruga od najvećeg su značaja grčka i rimska lirika te lirski odlomci Biblije (primjerice psalmi – posebne vrste pjesama o ništavnosti života i odnosa prema Bogu ili pak glasovita Pjesma nad pjesmama ). Srednjovjekovna lirika uglavnom slijedi ove uzore razvijajući osobito religioznu liriku, dok u renesansi, zahvaljujući ponajprije utjecaju pjesništva Francesca Petra rce (1304 – 1374), u lirici dolazi do određenih promjena, kako u tematici, tako i u izražajnim sredstvima: pojavljuje se subjektivan, osoban te izrazito emocionalan ton pjesama. Riječ je zapravo o onom tonu, na temelju kojega je i nastao pojam o lirici koji i danas imamo na umu kada općenito govorimo o lirskoj poeziji.
Modernu liriku, dakle, ne smijemo shvatiti kao neku tvorevinu mode posljednjih desetljeća. Već uvelike usavršen moderni lirski izraz pojavljuje se u francuskoj književnosti u drugoj polovini 19. stoljeća. Pjesnici Charles Baudelaire, Arthur Rimbaud i Stephan Mallarme prvaci su i uzori ovog vremena te ih slijedi čitav niz pjesnika drugih naroda. U 20. stoljeću, moderna lirika postaje vladajućim načinom lirskog izraza. U modernoj, kao i u svakoj lirici, individualan i originalan pojedinačni izraz od velike je važnosti.
Među lirskim pjesnicima Japanci su nenadmašni u izrazitom sažimanju poezije. Dvije najomiljenije forme su tanka , čija tradicija kontinuirano postoji unatrag 1300 godina te haiku koji datira iz 16. stoljeća i jako je utjecao na zapadnjačke pjesnike početkom 20. stoljeća. Obje forme su nerimovane te u silabičkoj versifikaciji: tanka se sastoji od 5 redaka od 5, 7, 5, 7 i 7 slogova, a haiku od 3 retka od 5, 7 i 5 slogova. Duže pjesme također koriste ovaj sistem od 5 i 7 slogova, dok su kraće pjesme često povezane ili brižljivo složene u antologijama s ciljem postizanja kumulativnog efekta.
Post je objavljen 02.11.2007. u 00:57 sati.