PROFESORICA I MAMA

petak, 02.11.2007.

Lirska poezija

Lirska pjesma govori čitatelju (odnosno slušatelju) svojevrsnim jedinstvom zvuka i smisla. Ona pobuđuje najdublje osjećaje, a spoznaju neposredno povezuje s tim osjećajima u jedinstvo koje ispunjava izvanrednim dojmom kako stvaraoca tako i čitatelja. Taj je dojam često i sam ono o čemu lirika govori. Zbog sažetosti jezičnog izraza, zbog naglašavanja osjećajnog dojma, zbog inzistiranja na ritmu i zvuku, odnosno na jedinstvu ritma i zvuka riječi s njihovim značenjem, lirska se poezija odlikuje i posebnim odnosom prema onom o čemu se u njoj govori. Sve o čemu lirika govori izraz je neposrednoga, trenutačnog i osobnog iskustva u kojem se gube sve razlike između subjektivnog i objektivnog, vanjskog i unutrašnjeg, pojedinačnog i općenitog, između «ja» i svijeta. Upravo se zbog toga lirska poezija smatra subjektivnom, za razliku od objektivnosti epske poezije i proze – čime se želi naglasiti kako lirika ne može opisivati događaje ni izricati općenito važne misli, već može tek govoriti isključivo o neposrednom osobnom iskustvu. I kad opisuje neki događaj, i kad naizgled govori samo o nekim općim misaonim stavovima, prava lirika pronalazi poseban, vlastiti aspekt pristupa zbilji – takav aspekt s kojeg i uobičajene stvari, događaji i misli dobivaju sasvim nove smislene dimenzije.

Sažimanje, obilna upotreba slikovitog izražavanja te jaka emocionalna, a često i osjetilna sastavnica, karakteristike su velike raznolikosti lirskih pjesama. Druge velike podjele poezije na narativnu (ep, balada, romanca, stihovane priče) i dramatsku (poezija kao direktni govor u specifičnim okolnostima) pristupačnije su karakterizaciji.

Lirika, ipak, pokriva sve od himni, uspavanki, prigodnica i narodnih pjesama do raznovrsnih ljubavnih pjesama i poema, od političke satire do rijetke filozofske pjesme, od poslanica do oda, te od epigrama od samo dva stiha do soneta od 14 redaka pa sve do podužih refleksivnih lirskih pjesama i supstancijalističkih elegija. Sadržaj lirske poezije tako je raznolik kao interesi i preokupacije ljudskog bića u svakom vremenu te u svakom kutku svijeta.

Lirska je poezija prirodno stara koliko i ljudski govor; lirika postoji u svim vremenima i kod svih naroda. Premda su teme lirskih pjesama načelno neograničene («lirika govori o svemu o čemu se uopće može govoriti»), za teme i oblik europskoga kulturnog kruga od najvećeg su značaja grčka i rimska lirika te lirski odlomci Biblije (primjerice psalmi – posebne vrste pjesama o ništavnosti života i odnosa prema Bogu ili pak glasovita Pjesma nad pjesmama ). Srednjovjekovna lirika uglavnom slijedi ove uzore razvijajući osobito religioznu liriku, dok u renesansi, zahvaljujući ponajprije utjecaju pjesništva Francesca Petra rce (1304 – 1374), u lirici dolazi do određenih promjena, kako u tematici, tako i u izražajnim sredstvima: pojavljuje se subjektivan, osoban te izrazito emocionalan ton pjesama. Riječ je zapravo o onom tonu, na temelju kojega je i nastao pojam o lirici koji i danas imamo na umu kada općenito govorimo o lirskoj poeziji.

Modernu liriku, dakle, ne smijemo shvatiti kao neku tvorevinu mode posljednjih desetljeća. Već uvelike usavršen moderni lirski izraz pojavljuje se u francuskoj književnosti u drugoj polovini 19. stoljeća. Pjesnici Charles Baudelaire, Arthur Rimbaud i Stephan Mallarme prvaci su i uzori ovog vremena te ih slijedi čitav niz pjesnika drugih naroda. U 20. stoljeću, moderna lirika postaje vladajućim načinom lirskog izraza. U modernoj, kao i u svakoj lirici, individualan i originalan pojedinačni izraz od velike je važnosti.

Među lirskim pjesnicima Japanci su nenadmašni u izrazitom sažimanju poezije. Dvije najomiljenije forme su tanka , čija tradicija kontinuirano postoji unatrag 1300 godina te haiku koji datira iz 16. stoljeća i jako je utjecao na zapadnjačke pjesnike početkom 20. stoljeća. Obje forme su nerimovane te u silabičkoj versifikaciji: tanka se sastoji od 5 redaka od 5, 7, 5, 7 i 7 slogova, a haiku od 3 retka od 5, 7 i 5 slogova. Duže pjesme također koriste ovaj sistem od 5 i 7 slogova, dok su kraće pjesme često povezane ili brižljivo složene u antologijama s ciljem postizanja kumulativnog efekta.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum