Već nekoliko dana hrvatska javnost sa zanimanjem prati razvoj događaja u Bosni i Hercegovini. I sada je potpuno jasno, tu je državu(koja je država samo na papiru) pogodila velika, ponajprije institucionalna kriza. Strah me da za njom ne uslijedi i gospodarska jer bi to značilo i velike gubitke hrvatskim tvrtkama koje tamo ulažu, tamo posluju ili posjeduju dionice tamošnjih firmi. No, to se valjda neće dogoditi. No neću se baviti spekulacijam, nego činjenicama, a činjenica je da su organi vlasti u BiH u potpunom rasulu, u potpuno bezizlaznoj situaciji, i svi moraju shvatiti kako su nužne planske, strukturalne, temeljite reforme kako bi ta državna tvorevina nastala (možda tek sad i počela!) funcionirati.
Zašto kažem državna tvorevina? Zato jer je BiH jedna nehomogena cijelina koja je produkt novije povijesti(ponajprije dvadestog stoljeća), zato što u njoj žive tri naroda koji nemaju ni zajedničku ni kulturu, ni vjeru,a ni pripadnost (ovakvoj) zemlji. O zajedničkoj povijesti(pogotovo ovoj ne tako davnoj neću ni govoriti) jer nam je svima još uvijek u sjećanju i dobro poznata. BiH(s ovakvim teritorijem i stanovništvom) se kao cijelina nalazi tek nekoliko desetljeća, od kad ju je oslobodila od Turaka, okupirala i kao svoju pokrajinu pripojila Austro-Ugarska. Već je tada, u samom početku djelovanja Benjamin Kallay, austro-ugarski ministar financija, prvi zapovjednik BiH u ovakvom sastavu (i teritorijalnom i nacionalnom) shvatio da će se BIH(tada još kao pokrajina pod tuđom vlašću) teško očuvati ako svi ljudi koji u njoj žive ne budu sebe smatrali pripadnicima jednog naroda, prema Kllayu taj bi narod se nazivo bošnjčki. Njegove ideje nisu prihvaćene među širim slojevima puka i nikada mu se želje, očito, nisu ostvarile pa ni BIH nije postala unitarna zemlja(ovo nije nešta negativno, većina zemalj u nsvijetu je unitarno). Nakon raspada Austro-Ugarske BIH je, kao dio Država Slovenaca, Hrvata i Srba pristupila ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom, gdje opet njezin teritorij nije bio jedna velika cijelina već, ili raskomadan u više dijelova(tadašnijh banovina) ili pod unitarističkim prostorom te prve Jugoslavije. Nakon previranja u drugom svjetskom ratu kada je više zemalja mislilo kako upravlja(, a zapravo, u praksi nitko nije imao nikakav utjecaj) BiH se ponovno našla u Jugoslaviji i tu jeprvi put(!!!) imala koliku-toliku cijelovitost i upravu(iako svo dobro znamo kakva je bila ta uprava. Zatim se, nakon Rata u devedesetim oslobodila strane vlasti i počela samostalno djelovat, prema načelima sporazuma iz Daytona, koji je, mora svima sada biti jasno postignut samo kako bi se zaustavilo krvoprolića i ratovi. Prema tom Sporazumu država je podijeljena na dvije federacije- Bosne i Hercegovine i Republike Srpske te je kao takva (koliko-toliko) funkcionirala do današnjih dana.
Ovih je dana visoki predstavnik za BiH Miroslav Lajčak(kako bi svi narodi bili ravnopravni, a ne da jedni budu ravnopravniji od drugih) pokrenuo inicijativu za ukidanjem unutardržavne tvorevine Republike Srpske, i naravno naišao na velik otpor vladajućih u RS, srpskog stanovništva, ali i Srbije koja ne pristaje nna to ukidanje. (Baš je nedavno srpski premijer Koštunica izjavio kako su očuvanje Republike Srpske i Kosova unutar teritorija Srbije glavni proriteti njegove vanjske politike). Zbog toga me čudi zašto dosad hrvatske vlade nisu predlagale i poticale reforme kako bi barem poboljšale položaj hrvatskog naroda koji tamo živi, a koji glasuje za za predstavnike u Saboru.
Hrvatska nova vlada će,prema mom mišljenju, bez obzira koje će je stranke sastavit, morati malo više pažnje posvetit riješenju problema naših susjeda(pogotovo sad kad smo zemlja članica Vijeća Sigurnosti UN-a), a i ubzo ćemo završit s iscrpljujućim pregovorima za ulazak u EU i NATO. Mislim da bi Hrvatska trebala predložit ovakvu reformu(za koju vjerujem da bi se složili pripadnici svih triju naroda): Neka se BiH preuredi u konfederaciju koja će se sastojati od tri,u unutarnjim poslovima, kulturi, školstvu i zdravstvu potpuno samostalne države, i nek budu ovako raspoređene: Jedna sa bošnjačkim, jedna sa srpskim, a jedna sa srpskim stanovništvom i neka imaju zajedničkog predstavnika za vanjsku politiku(koji bi se trebao birati svake godine iz drugog naroda-druge zemlje članice). Tako će se sve tri države moći ravnopravno razvijat i neće bitti ovakvih problema.
Ponavljam, uvjeren sam kako bi se sa ovakvim prijedlogom svi narodi Bosne i Hercegovine složili.
Što će povijest donjet ovoj, uz Moldaviju i Albaniju najsiromašnijoj europskoj zemlji i svim njezinim narodima vidit ćemo...
Post je objavljen 29.10.2007. u 17:13 sati.