Marketing
Mnemosyne
Mislim da mi je dobro... Možda...
Prošlo je puno od zadnjeg posta... Hmpf...
Ugl... Ne znam o čemu bih pisao... Nije da bih uopće mogao napisati post koji bi pobudio zanimanje.
Sve u svemu, dobro mi je.
Imam sve što mi treba, a opet... Nešto nedostaje.
I šapće, tiho...
Malo sam izgubljen. Izostavljen iz kruga sudbine.
Gledam, a ne vidim, slušam, a ne čujem...
Idiot...
Raskolnjikov... Tako se osjećam...
A ono, nešto nestaje, isparava...
Sjećanje...
Rijeka je to divna - bila.
A onda, prošle godine, i rijeke nestade...
Zamijenilo ju nešto drugo... Recimo, Leta, zaborav, ali ne kao tekućina - već kao pijesak, prašina, što guši i puni nos i usta.
Zaborav...
Nestaju sjećanja na neke stvari... Neka sjećanja se pojavljuju... Neka sami brišemo.
Meni je dosta toga nestalo. Neke stvari sam sam potražio, i došle su mi. Neke sam odbacio.
Ali znam, da ih trebam. Sjećanja su zrak što pluća puni...kao krv što venama kola - jer bez sjećanja, ne znamo.
Pozdrav...
Post je objavljen 28.10.2007. u 17:33 sati.