" 'S rioghal mo dhream... "

Mislim da mi je dobro... Možda...
Prošlo je puno od zadnjeg posta... Hmpf...
Ugl... Ne znam o čemu bih pisao... Nije da bih uopće mogao napisati post koji bi pobudio zanimanje.

Sve u svemu, dobro mi je.

Imam sve što mi treba, a opet... Nešto nedostaje.
I šapće, tiho...

Malo sam izgubljen. Izostavljen iz kruga sudbine.

Gledam, a ne vidim, slušam, a ne čujem...
Idiot...

Raskolnjikov... Tako se osjećam...


A ono, nešto nestaje, isparava...
Sjećanje...

Rijeka je to divna - bila.

A onda, prošle godine, i rijeke nestade...
Zamijenilo ju nešto drugo... Recimo, Leta, zaborav, ali ne kao tekućina - već kao pijesak, prašina, što guši i puni nos i usta.

Zaborav...

Nestaju sjećanja na neke stvari... Neka sjećanja se pojavljuju... Neka sami brišemo.

Meni je dosta toga nestalo. Neke stvari sam sam potražio, i došle su mi. Neke sam odbacio.

Ali znam, da ih trebam. Sjećanja su zrak što pluća puni...kao krv što venama kola - jer bez sjećanja, ne znamo.

Pozdrav...