Marketing
Život je suviše kratak, suviše surov i suviše stvaran. Previše je toga što je zlo, suviše onoga što nevalja ali, što je, tu je! Što bi bilo kada bi se jedan dan probudili potpuno sretni potpuni i zadovoljni? Pa da se to dogadja život bi bio suviše dosadan
Svaki dan nas zove na potragu za nekim ili nečim, ali opet kada to dobijemo trazimo nešto novo. Ipak, u ljudskoj je prirodi da ona nikada nije zadovoljena. Zašto moramo biti tašti i oholi, potrebno li je sve to? Svaki dan sam u potrazi za nekim jer taj netko mi je potreban. Potreban mi je da bih bila sretna i potpuna.
Osjećaj potpunosti imala sam samo uz njega, no zašto sam ga odbacila? Zbog toga što sam dopustila ljudima da uđu u moj život i upravljaju njime, da odlučuju umijesto mene... i odlučili su...nestali i ostavili prazninu koju su zaboravili ispuniti, nisu ostali uz mene...a nisu dopustili ni njemu da ostane...ostavili su me samu...
On i on...oboje su mi dragi...No žao mi je što ih nemogu gledati očima kakvim sam samo njega gledala, što sam bila zaljubljena, a nisam ih voljela, žao mi je ako sam im dala lažnu nadu. I naposlijetku žao mi je ako sam ih ovim riječima povrijedila, kao i nepromišljenim postupcima koje ni sama nemogu objasniti. Iako vam ove riječi trenutno ništa ne značile, ja se nadam da ću jednog dana biti shvaćena, i da će mi jednog dana biti pružena ruka bez obzira na sve ...
I sad ON...odlučila sam se ponovno uništavat. Uzela sam to, OPET, iako sam se zaklela da više neću, no znala sam-to je jedini način da dođem do njega, da ga vidim. Iako to nije bio on, bar ne onakav kakvog sam ga ja znala. Bilo je lijepo biti u njegovoj blizini. Ako ništa bar mi je uputio pogled...no ovaj put leden kao nikad do sad. Shvativši to, ušutila sam, postavila zid i ponovno se zatvorila u svoj mali svijet...
Post je objavljen 28.10.2007. u 12:55 sati.