Secret dreams........
Riding high, then shot down
I load my guns to fire another round
I look deep into your eyes
And cant run theres nowhere left to hide
Don't stop, no it's much too late
When the night comes I can't wait
Oh I live, love to loose control
It makes me crazy I want to let you know
Chorus:
Oh, no, I don't want to fall
Oh, oh, can't you hear me calling
All night long in my secret dreams
You tell me Im the one
When Im next to you -- next to you.
All I want in my secret dreams
Is you here with me.
I got to get to you, get to you, get to you.
There's a thrill, in the chase
We won't lose when we meet face to lace.
Love, games a means without and end.
I go down but I'll be back again
Thru the night with no retreat
When you're with me in my sleep.
Chorus
I can see you
I feel you every night
I need you
But Im only dreaming
All night long in my secret dreams
You tell me Im the one
When Im next to you -- next to you.
All I want in my secret dreams
Is you here with me.
(Bon Jovi)
Iskreno.. najiskrenije se nadam da me neće vjetar pobrati... staklo je tada prelomljivo... otpor ne pruža.... možemo se udružiti... Zapravo.. koliko sam postojana? Koliko sam čvrsta? Koliko sam ja? Što god da krenem pisati... završit će temom o.. Njemu... iako se borim protiv toga.. stalno ga vidim... u liku mjeseca.. tada najčešće.. kad pogledaš.. i vidiš tisuću snova koje još moraš odsanjati.. još milijune noći koje moraš prespavati.... Još jednoga... kojega moraš.... ŠTO??? (Vratit ću se na laž.). moram ga zaboraviti... Što je to? Nije mi jasno.. što to može biti jače od mene same.. od legija svojih likova po prozorskim staklima.. po usijanim glavama...po epruvetama neizvjesnosti koje trošim po nalogu nepoznatog...Reče jednom.. ne smiješ se sramiti... kakve su to riječi?? Ne da se ne smijem sramiti.. VEĆ MORAM!!! Pokunjeno priznajem pogrešku.. nije da sam htjela.. oprostite..
JA:Vi.. kome se obraćam.. a tko ste Vi?
LIK:Zar ne vidiš.. znanče.. s tobom sam od rođenja.. Ja sam tvoj lik.. tvoja sjena... pratim te.. po zdanjima... po prošlosti... pozdravljam te u sadašnjosti... nadam se da ćemo sjesti na livadu u budućnosti..
JA: Kako bi se sreli dragi znanče... kako bi se pozdravili.. kad je moj lik.. koji nije Vaš.. preprost da bi postojao.. kako se pokazati tada.. na livadi..ne mogu.. izjest će me taj zrak...
LIK: Ne govori.. dijelu moga bitka, kako se usuđuješ.. govoriš o sebi.. govoriš i o meni.. Ja sam ti...
JA: Ne.. dragi stranče.. vidiš kako ti se obraćam.. sasvim si drugačije nešto.. nisi ja.. ti si.. ne znam ni ja...
LIK: polovico.. draga..smrskaj snove... prepusti se iluzijama.. radije neka te izjedu one... pusti pusta sanjarenja... ispričavaš se.. za što?? za to što si ja?
JA: ja bih zapravo i htjela biti ti.. nemati osjećaja.. prepuštati se.. bez posljedica.. sve zaboravljati... ali.. vidiš.. ja.... ja moram osjećati...
LIK: Pogledaj se.. oko ti je na lijevoj strani.. meni je na desnoj... ti se okrećeš na lijevo.. dok se ja okrećem na desno.. a da ti nešto kažem...
LIK: Da staneš pored mene.. nitko ne bi ni primijetio razliku... tek onaj.. koji bi se zadubio.. ne strahuj.. nema takvih.. više se nitko ne zadubljuje.. danas samo pogledaju... ne vide i to obično pogledaju onaj dio.. pogledaju mene... ne tebe... pogledaju odraz.. pogledaju lik koji progovara iz staklenih odaja.. gledaju neživo biće.. ono pravo.. ono sa svom opremom potrebnom za život.. koja stoji pored mene.. koja je ono nešto.. koja je ishodište ovog mog lika...ne vide..ne.. drago moje ja... ne vide.. prolaze kao pored ogledala.. kao pored mene.. ne svidi li im se što vide...produže dalje.. traže ogledalo po mjeri.. koje će im reći što žele čuti...
JA: drago moje ogledalo... postojiš... ne strahuj.. postojiš.. ti si ja... ja sam ti... ne idem bez tebe.. ne idi ni ti bez mene.. pusti.. neka te gledaju... ako ne zaslužiš ni da se u tebe ogledaju.. kako možeš reći da stanu i pogledaju mene.. kako?? vide li autisti izvan svoga svijeta? ne vide.. drago moje prividno... ne! Zapravo.. njima je lijepo.. a oni ih liječe od toga.. liječe ih od ljepote... zamisli.. tko će tebe izliječiti od mene? je li se tko sjetio?
LIK:ne govori... samo se gledaj... gledaj mene.. gledat ću i ja tebe...
JA: ali... milo moje.. ogledalce.. ako ću te stalno gledati.. kako će mene vidjeti.. želiš li da stalno vide tebe... da stalno vide laž.. možda i nije.. možda i nije ono pravo.. koje ne boravi iza staklenih odaja.. možda ono i nije nešto.. možda se i ne bi zagledali u to.. da sam grm na cesti.. da sam ogledalo, bi...
LIK: Znaš li zašto se gledaju....
JA. znam.. ali želim da ne znam.. reci mi nešto.. i ja ću se praviti da čujem to po prvi puta...
LIK: vole se.. vole sebe... previše.. stalno se žele vidjeti... no znaš li po čemu znam da su prazni..?
JA. reci mi... molim te..
LIK: rekoh ti.. ja sam prazno ništa... beživotan prikaz.. nisam stvaran.. ja sam odraz.. govori li ti to što?
JA. govori... da te moram razbiti...
LIK: ma neeeee... koliko su oni.. željni sebe iza toga staklenoga carstva.. toliko da više i ne gledaju druge... ne gledaju one prave... one koji moraju osjećati... gledaju sebe.. gledaju se nežive.. i vole se prividne.. ja imam moć... zadovoljiti ih.. ili ih rastužiti..
JA: molim te.. reci mi kako...
LIK: mogu biti oni.. mogu biti lik koji poželim.. bilo kada i bilo gdje... mogu im se smijati.. mogu im popravljati šminku... mogu sve...
no samo kada me stave pred svoje lice... kada im se oči ogledaju... tek tada mogu.. prije ne... kada pogledaju mene.. tj. sebe... tada znaju... ja im kažem... i po njihovu.. tj. mojem izrazu lica koji im poklonim, znam... jesu li bili pravi.. ili su bili prividni...
JA. oprosti mi... ne želim više... nisam ni htjela... ali.. volim se družiti s tobom...pokazuješ li meni.. mene.. ili mi poklanjaš sebe...?
LIK. to možeš znati samo ti.. pogledaj me.. pogledaj se... vidiš li laž u meni.. ona se odrazi u tebi... vidiš li me? ja tebe vidim.. no vidiš li ti mene??
JA: lažeš li? ili lažeš puno??
LIK: lažeš li ti meni?
JA:ne znam.. ponekad možda da.. smijem ti se.. a iz očiju..vidim ti... tebi iz očiju.. vidim neke suze.. vidim neku istinu... vidim da te nešto.. ili netko.. vidim istinu.. vidim istinu u tebi.. koji si lažan...
LIK: .. pogledaš se.. i vidiš mene.. ja plačem.. u meni vidiš istinu.. ja sam tužan.. ja ne znam kako više...i što reći.. kako se ponašati..
JA. upravo tako!!!
LIK: .. zaboravljaš da sam ja dio tebe...rekoh na početku.. TI SI JA.. A JA SAM TI..
Ne smatram se ludom.... simbolički sam iskoristila ono što sam iskopala u toj glavi... simbolički.. no istinito..jer.. ponekad.. zbilja mislim kako razgovaram s prividnim svijetom.. na koji su snobovi toliko fokusirani.... svijetom izvan sebe same.. svijetom koji je tamo.. tamo iza.. tamo iza tih staklenih odaja..
.. ''ma to je samo ogledalo... kakav svijet!!??'' reče...
..............ne.. to ogledalo.. pogledaj... to si ti.. samo je odraz izokrenut... naopako...okreni se.. i pogledaj izvan njega... vidjet ćeš.. vidjet ćeš...
Ono zapravo traži da ne gledamo u njega.. jer daje iskrivljenu sliku.. razumijete li me? lijevo je na desnom.. desno na lijevom... okreneš li se iza sebe... tad je sve na svome mjestu... što treba biti na lijevom.. jest.. što na desnom.. tamo je..
My point is: ne treba tražiti sebe u komadima stakla... u prividnom svijetu.. staklenim odajama.. niste tamo.. tamo je izokrenuto.. pogledati iza sebe.. obratiti pažnju na ono što je iza.. na ono što niste vi sami.. tamo je život... tamo ste vi... tamo sam i ja..................................... ................. ..................
........................ ja............................... ,........................
a možda.................................. .. možda i............................... .......................
.............................. ................................ON................. ......
Jebe mi se živo,
je li pravo ili krivo,
je li crno ili bijelo,
pola ili cijelo......
-------------------------------- ........................ --------------------------- .............................
Iskreno se želim naći,
možda pritom dno dotači,
možda se u liku izgubiti,
možda ću tamo sebe pronaći...
Sjenama da u krilo sjednem,
pa da i sama sudbina postanem,
zašto,
zašto želim da se sve vrti oko mene???
....
sad je drugi svijet,
ogledalo sam bacila,
gadi mi se...
nisam ja...
ne vidim tamo snagu...
smijem se sad..
nemam više pepela...
lice mi je čisto,
a da je bar sivo....
.... ...
Post je objavljen 19.10.2007. u 22:34 sati.