Ponekad poželim da si tu
Da me ljubiš ko prije
Da se budimo zajedno
Da pobjedimo zlo zajedno
Zbog tebe se ja mjenjam
Zbog toga ja sad patim...
Režem se i ostavljam krvavu poruku
Poruku u boji ljubavi
Ostavljam je za tebe
Da shvatiš napokon koliko te volim
Toliko da i ovo činim
A u toj prokletoj poruci napisanom krvlju piše:
"Ovo namjenjeno je mojoj ljubavi
Voljela sam te toliko
Da sad umirem u ovoj boli
Ne bole me ožiljci
Koliko me boli to što te nemam
I što sad patim...
Uvijek sam te voljela
Pa volim te i sada
Žao mi je voljenih ljudi
Koje ostavljam zbog tebe
Žao mi je svih lijepih uspomena
koje ostavljam zbog tebe..."
Ovo ti sad pišem
Da shvatiš da te volim
Volim te da bi i umrla za tebe
Trebam te jer ne želim umrijeti
No ako moram
Onda ću to i u činiti u simbol ljubavi...
Ako spas moje proklete duše
Mora biti ovakva okrutna smrt
Onda ću to i učiniti
Samo da te još jednom zagrlim
I još jednom ko prije
Onako strasno poljubim...
Ja ću umrijeti
A ti to nećeš ni znati
Ja ću patiti vječno
A ti ćeš sa smijati
Još uvijek te volim
Tek toliko da znaš...
Polako nestajem u bezdan
U prokleti zagrobni život
Duša me već napola napustila
Suzu još uvijek na mom licu
I poruka na hladnome zidu
I onda nek mi netko kaže da se
Ne umire sa suzam na licu...
Post je objavljen 19.10.2007. u 16:47 sati.